Radila sam te večeri obračun u svojoj već ispražnjenoj i zaključanoj pizzeriji, iskreno se veseleći što moj mali, slatki ugostiteljski objekt sve bolje i bolje funkcionira.
Konačno, i odjeća koju sam si danas priuštila kupiti bila je plod dobrog rezultata rada mog lokala, jer u protivnom, da sam još uvijek bila zaposlena u firmi u kojoj sam provela svoju mladost, i danas bih nosila izlizane traperice, i neku iz kolekcije majica kupljenih u mađarskom shopingu. A ovako sam se sama sebi sviđala u tamnosivom kožnom kompletiću, u elegantnoj svilenoj bluzi i visokim čizmicama, koje su joj bojom do u nijansu bile slične. Jednako tako, i ono što se nije vidjelo: crni trodjelni kompletić intimnog rublja i samostojeće čarape, bili su ono što je u meni hranilo dojam uspješne i zgodne, vrlo seksepilne žene ranih četrdesetih godina, žene koja, imala sav takav filing, može što god da poželi.
Lagano kucanje na vratima lokala prekinulo me u samodopadnom razmišljanju, prekinulo me upravo u trenutku kad sam spuštala na stol čašu iz koje sam do kraja ispila svoju omiljenu “balantajn – colu”.
– Zatvoreni smo dečko – kazala sam mladiću bujne plave kose, koji me je kroz vrata s efektom ogledala pokušavao, praveći si sjenu, bolje vidjeti.
– Znam gospođo, vidim, ali beskrajno sam gladan. Bio bih vam izuzetno zahvalan ako biste mi pripremili tost ili što god slično, mislim da ću umrijeti od gladi – u dahu je izustio mladić.
Pa neću propasti, kazala sam u sebi, ako malom dam nešto za pojesti, a i društvo će mi dobro doći. I, zamišljeno – učinjeno, dečko je bio presretan kad sam mu rekla da ću se iskušati u spremanju pice. Takvom obroku nije se nadao.
Dok sam razvaljivala otprije pripremljeno tijesto, mladić me je, primijetila sam, nekoliko puta, iako je vješto sakrivao pogled, sa zanimanjem promatrao. Uskoro zatim nestao je u toaletu, iz kojeg se ubrzo vratio sa plastičnom posudom punom vrele vode, deterdžentom i spužvom, koji su tamo bili odloženi.
– Gospođo, dok vi pripremate picu, ja ću vam malo oprati pod lokala. I nemojte molim vas reći da to nije potrebno, jer čak i da nije, meni će to činiti zadovoljstvo – zbunjeno sam slušala.
Kad mi je pak pojasnio kako je slične “generalke” do prije samo mjesec dana redovito radio u vojsci, pomislila sam da mu ideja i nije tako loša, i dala sam mu dopuštenje. Dečko se odmah zatim prihvatio posla, na način da ni sanjati nisam mogla da bi se netko tako trudio, ali i tako dobro znao raditi.
Prekinula sam ga kad su pice bile gotove, i u slast smo ih pojeli, a potom sam gotovo opčinjena gledala kako vješto koristi spužvu, primičući se sve bliže mjestu na kojem sam sjedila.
– Hoćete li samo malo pomaknuti noge, molim vas – kazao je dečko kad mi se skroz približio.
– A kamo ću s njima – zbunjeno sam ga pitala, jer me je prekinuo u dubokim mislima.
– Možda je najbolje da ih podignete na stol – čula sam maloga koji je to kazao sa, činilo mi se, ponešto izmjenjenim glasom. Uzbuđenim, rekla bih.
Nisam znala ni kako ni zašto, ali poslušala sam ga i podigla noge na višu od dviju “prečki” koje su spajale noge stola. Očito je tu moju gestu mladić shvatio kao ohrabrenje ili čak poticaj, te se već u idućem trenutku njegova glava probijala između mojih bedara ljubeći ih usput preko mekanog materijala čarapa gustoće od samo 15 dena. Koprcala sam se ponešto stražnjicom i kao pokušavala ga odgurnuti, iako sam u stvari htjela privući, ali u trenutku kad su mu usne dodirnule mi kožu u gornjem dijelu butina, između čarapa i gaćica, izgubila sam svaku moć rasuđivanja.
Odlična priča dušo,i ja jako volim lizati žensku picu,samo što mi žena ne dozvoli da ju ševim jezikom.Šteta baš,a ja i to obožavam raditi,rado bi tebe tvoju mačkicu obrađivao i pprodirao u nju jezikom,te gutao tvoje slatke sokove,dok bi mi sjedila s picom na licu.