Krečio sam sprat kuće u kojoj boravi kćerka Suzana , sa mužem i dvije kćerkice, i to samo nekoliko puta godišnje. Suzana je u Austriji, dobro se snašla i porodično dolaze roditeljskoj kući u Teslić na zimu, proljeće i ljeti na odmor.
Odlučio sam da budem sam svoj majstor, ili solomaher, kako to kažu. Pripremajući sprat za krečenje išao sam sobu po sobu, prekrivao folijom i odmicao stvari od zidova. U jednom starom koferu nekoliko kutija sa fotografijama. Baš me zainteresovaše.
Nasuh sebi rakijicu i počeh listati slike. Umalo da ih prestanem gledati, kad moja ljepotica slikana samo u gaćicama, roze boje. Sise gole, prelijepe sa bradavicama kao višnje. Kao da nije rodila i dojila dvije djevojčice. Stomak kao u djevojke,kukovi, bokovi, guza, noge, sve za najvišu ocjenu. Ne znam kako se to desilo, ali kurac mi poskoči dok sa pažljivo razgledao fotku. Prelistah dalje i naiđoh na nevjerovatne fotke, tri. Ležala je na terasi i sunčala se bez gaćica. Muž ju je poslikao, pičkica joj je u prvom planu. Joj kako su joj lijepe usmine, a pogotovo na slici dok leži potrbuške. Izbacila namjerno guzu, tek malo razmakla noge i otkrila taj predivni cvjetić. Popio sam još koju i odlučih se na sulud korak.
Preko vibera javih Suzani da krečim njihovu sobu i da pazim da ne upršćem. I onda riječ po riječ, rekoh joj da sam našao album sa slikama, da su prelijepe. Ona još ništa ne zna niti šta sluti.
-O baš lijepo tatice, tako me je često zvala.
Smogao sam snage i rekoh joj da nije dobro sakrila četiri fotografije, na jednoj je samo u gaćicama, a na preostale tri ni gaćica nema. Obećah joj da ću ih malo bolje sakriti, jer ako bi ih pronašla njena majka ili brat, ne bi se dobro provela. Ali rekao sam da nije to smjela uraditi, da sam ljut.
Minut, dva, a možda i tri nije ništa napisala.
A onda ovako, doslovce.
-Tatice oprosti, malo smo se zanijeli i igrali aparatom.
-Dobro, ali opreza nikad dovoljno, neću nikome reći ni slovo.
Počeo sam joj pod uticajem rakije držati predavanje, a onda me je Suzana iznenada prekinula.
-Nemoj tata više ni riječ, i da znaš te nestašluke sam od tebe naslijedila.
-Kako od mene, poskočio sam, ne budi blesava!
-Znaš ti dobro, rekla je poluljutito.
-Ne znam i nemam šta znati, rekoh.
Jednu po jednu i Suzana mi reče, sad ću ti poslati jednu fotografiju, a imam ih sedam, pa ti reci da ovo nije tvojih ruku djelo, i da ovo nije dio tebe.
-Ma daj, blefiraš, ko zna šta si našla negdje na internetu.
-Evo šaljem ti, izvini, ali moram ti poslati, kad si toliko uporan i tvrdoglav.
Kad se ne sruših sa stolice, moja Suzana je poslala sliku moga kurca, kurca njenog oca, razgoropađenog, dignutog, glavatog i to stavljenog na staru zdravstvenu knjižicu, da se dokaže njegova debljina i veličina glavića. Na knjižici je lijepo pisalo filijala Doboj. A iznad knjižice kocka svjetlozelenog papira sa porukom Maji, njenoj drugarici, i moje ime i datum. Ostao sam bez riječi, zatečen.
-Tatice, znam ja mnogo više, znam da si Maji uplatio vozački ispit i da si sa njom išao u motel prema Tešnju, ali nema veze.
-Priznajem sve, ali pod jednim uslovom kćeri, rekoh.
-Nisi u poziciji da postavljaš uslove, jer tvoja fotografija govori i o tebi i o Maji. Šta kad bih je pokazala mami?
-Nemoj molim te, ali hajde lijepo izbriši te slike.
-Ne pada mi na pamet, nikad ih neću izbrisati.
-Pa zašto.