Zbunjeno se okrenuo prema meni, pogledao me upitno i rekao “Ako ti ne smeta da delimo sobu, ja mogu spavati na kaucu…” Nije bila savrsena zamisao, ali ipak bolja od one da provedem noc u autu gdje nema ni grijanja a ipak je hladno…mislim da sam samo tjesila samu sebe. Pristala sam na tu zajednicku sobu, dok me je gospodja sa recepcije vidno odmjerila od glave do pete…los dan me je toliko iscrpio da mi ja bilo savrseno svejedeno…Nakon sto smo se nasli u sobi, vec placenoj, jer je takva tradicija u ovim malim idealnim zabacenim hotelima, shvatila sam da ova soba uopste nema kauc…i da je mozda i jedina soba u ovom hotelu, a vec sam se pitala ko bi ovdje prespavao da ga nuzda nije natjerala…
Milan i ja smo se znacajno pogledali, ali oboje smo presutjeli nastalu situaciju…Nekako sam se odvazila da progovorim “Mozes dobiti polovicu mog kreveta, ipak je bolja od poda..” Osmjehnuo se i spustio svoj kofer. Sjela sam na fotelju i pocela da obavljam pozive, ne obaziruci se na Milana..Prvo sam zvala svog oca da provjerim kako je njegov ljubimac. Nakon sto mi se javio sa prizvukom osmjeha u glasu, i sretnim vjestima da je pas dobro i bolje, laknulo mi je. Nisam mu pricala za svoju situaciju, to bi pokvarilo njegovu radost. Prekinula sam poziv, pa nazvala svog supruga. Naravno, njemu nije bilo jasno kako sam uspjela da pokvarim auto, to se njemu nikada ne bi desilo, pa se nas razgovor brzo i zavrsio. Samo sam mu uspjela reci da sam se snasla za smjestaj, ali ne i da nisam sama u toj sobi…sasvim dovoljno…kada sam se vratila u realnost, cula sam vodu…Sigurno se Milan tusira…Tek tada sam shvatila u sta sam se uvalila….
Nalazim se u zabiti gdje mozda ni interpol ne bi pronasao kriminalca….u jednokrevetnoj sobi sa potpunim strancem…pocele su da me hvataju jezive misli…utihnuo je zvuk kapljica po plocicama i ubrzo potom su se cula vrata od kupatila…preda mnom je stajao savrsen mokar muskarac sa peskirom oko struka…njemu ocito nije bilo neugodno kao meni, jer se nije vidjelo crvenilo na licu kao sto je to bio slucaj kod mene. “Selma neces verovati da u danasnje vreme jos uvek postoje hoteli koji nemaju toplu vodu. A ja kao stalni putnik sam zaboravio i svoj ogrtac i peskir, pa sam morao da uzem ovu krpicu od peskira.” Glasno sam se nasmijala i shvatila da je peskir roze boje sa sarenim cvijeticima. “Bas ti lijepo stoji…istice ti oci” Mislim da sam u tom momentu zakljucila da ne moze biti los. Oboje smo se smijali. Tada mi je kroz glavu prosla moja zamisao o toploj kupki sa casom crnog vina. Ocito nista od toga, pa ja nemam ni drugu odjecu za presvuci, a kamoli peskir.
Ponovo je otisao u kupatilo i vratio se samo u trenerci. Kosa mu je jos uvijek bila mokra i kapljice sa nje su klizile niz njegov vrat na leđa i na prsa. Zatekla sam samu sebe kako nesvjesno buljim u njega pa sam nervozno pocela da rovim po tasni trazeci ne znam ni ja sta…mozda cigaretu kako bih se smirila i odvratila misli od tog pogleda. U tasni sam provela jedno izvjesno vrijeme, jer se cinila kao bure bez dna. Konacno sam ih nasla, makar to imam. Izvadila sam ih i uputila se prema prozoru “Nadam se da ti nece smetati ako zapalim cigaretu? Pusis li ti?” Morala sam da zapocnem neku normalnu pricu nakon ove zbrke mojih misli. “Samo posle seksa…” I eto ga, ode moj pokusaj normalne price u nepovrat. Brzo sam otvorila prozor, okrenula ledja Milanu, i zapalila svoju cigaretu, kao zadnji pokusaj smirenja. Vani je i dalje puhao jak vjetar. Cula sam kako otvara rajsferslus na svom koferu i ponadala se da ce se obuci. Moja cigareta je brzo gorjela, barem se meni cinilo tako, jer me plasila pomisao da se okrenem prema njemu. Tada sam zacula tihe zvukove muzike, koji su me natjerali da se okrenem. Nemoguce je da u idealnom hotelu koji nema ni tople vode postoji radio ili tv. Milan je stajao nagnut na sto, ispred njega se nalazio laptop iz kojeg je dopirao zvuk. Pogledao me je i rekao “Ne volim kada prostoriju ispunjava tisina” “Slazem se” procijedih kroz zube nadajuci se da nece primjetiti kako ga opet odmjeravam.
