-Beba, vjerujem da si iskrena, tako mlada cura ne može biti iskvarena, u toj dobi ste još dječji iskreni i spontani. Ali, vjeruj mi da sama ljepota i izgled nisu jamstvo da budeš sretan i zadovoljan u životu. Prečesto je za to potrebno još dosta toga imati i postići. Meni je evo 35 godina, koliko ti imaš? 20?
-ne, prije mjesec im po sam napunila 18. Irena je bila vidno iznenađena ovim što je čula.
-tek 18 si navršila? Da, doista si jako mlada ali vjeruj mi i jako jako odvažna i hrabra cure, divim ti se.
-hvala, nego, što si mislila s onim da ti ljepota i izgled nisu jamstvo da budeš sretna i zadovoljna? Kako to misliš? Što može faliti takvoj ženi kao što si ti?
-pa, ja sam već dosta dugo sama, razvedena sam od muža grubijana i nasilnika. Ali to je neka druga priča, jako ružna i bolna, to ću ti pričati nekom drugom prilikom. Sad nije vrijeme za to. A ono što mi fali, što mi tako jako nedostaje, ono što silno želim….nasmiješila se, pogledala Dinu u oči i opet je svojim usnama potražila njene. I opet ju je ljubila nježno, najnježnije i najpažljivije što je znala, mazila je, ruke su joj kliznule niz leđa do čvrste okrugle guze i nastavile je maziti i milovati onako kako to samo žena zna. I opet se Dina stresla od ugode, opet se naježila od njenog milovanja, opet su se njihovi jezici sreli i započeli neku samo njima znanu igru. Uživale su u dodirima, u poljupcima, u intimi, nije za njih nitko i ništa drugo postojalo, one dvije su tih trenutaka bile dovoljne jedna drugoj.
-kužiš sad što mi tako fali?
Irena…misliš stvarno da ti to fali? Doista misliš da bi to bilo nešto što bi te ispunjavalo, da bi tako bila sretna?
Nije joj ništa odgovorila, gledala ju je u oči, i nježno, najnježnije je još jednom poljubila. Klimnula je samo glavom potvrdno. Dina ju je gledala a na licu joj se raširio osmijeh.
Irena…onda….ne znam kako bi to rekla, ali je li mogu reći da smo ono…zajedno? Da smo ja i ti skupa…da smo od ovog trenutka u vezi? Htjela bi to, htjela bi biti to nešto što će te razveseliti, ono nešto ili netko tko će ti značiti nešto u životu. Je li možemo biti zajedno?
Irena izgleda nije mogla vjerovati u ono što je Dina upravo izgovorila, stajala je nekoliko trenutaka i gledala je.
-možemo Dina, jako bi željela biti s tobom, želim se brinuti o tebi, da budeš moja bebica, da te mazim, ljubim i pazim kao nikad nikoga u svom životu. Da, od sada smo zajedno, u vezi, ja i ti…Dininoj sreći nije bilo kraja, privila se uz Irenu čvrsto ljubeći joj lice i usne. Irena joj nije ostajala dužna, ponovo su njene ruke krenule niz Dinina leđa do njene guze, opet je Irena s užitkom milovala tu okruglu, čvrstu, podatnu guzu gledajući kako Dina uživa u tome. Jednom rukom je krenula sprijeda, niz njen venerin brežuljak, do usmina, dodirivala joj je klitić i krenula lagano raširiti joj noge svojom nogom.
Irena, molim te nemoj mi prstima unutra, još sam djevica. Irena je zastala, pogledala je u nevjerici i nasmiješila se…
-dakle, današnji dan mi je nešto najbolje što sam doživjela zadnjih 15 godina sigurno. Imaš 18 i još si djevica? Ništa momci, ne daš se nikome?
-Ne, ne zanimaju me. Jednostavno ne mogu to s muškarcem, ne privlači me niti malo.
priča je objavljena u cijelosti ali su je iz nekog razloga srezali na pola, tako da ovo gore nema nikakvog smisla. Tražim način kako ovo obrisati.
Priča je objavljena u cijelosti, priča ima 8 stranica
ne mogu vidjeti cijelu, vidim otprilike jednu trećinu, ne više. Ne znam razlog.