Jebačina za pamćenje

Vruće proljetno jutro. Nezainteresirano gledam kako iz malog kamiona izlaze radnici, njihov je zadatak izbetonirati oveću prostoriju i napraviti jedan prezid. Zadnji izlazi radnik u kratkim pamučnim hlačicama i majici bez rukava. Vidi se da su mu mišići prekrasno razvijeni zahvaljujući vjerojatno fizičkom radu. Za oko mi zapinje ogromna muškost koja se ističe poput brežuljka u ravnici. Sav je napet, prsa dlakava, a oči plave kao različak. Malo duža kosa boje meda blago je valovita na vrhovima i podignuta u rep, sa crnom trakom. Bože, kako je seksi.

– Uđite, nadam se da ste sve dogovorili s mojim suprugom, tako da sigurno neće biti nikakvih problema. Jeste li odmah za doručak? – upitala sam, ne skidajući pogled s njega. Joj, kako me privlačio.
Kad mi se obratio, ostala sam zatečena dubinom njegova glasa:
– Gospođo, znamo sve što treba napraviti i ne želimo vas uznemiravati. Javit ću vam za doručak. Ja sam Dionizije, zovu me Dino, pa me možete i vi tako zvati ukoliko ćete nešto trebati.
Ne samo da je zgodan, već je i nevjerojatno uljudan. Samo sam klimnula glavom i oteturala u kuhinju već opijena njegovom pojavom.
– Kakvo neobično ime! Ali i on je neobičan muškarac – razmišljala sam na glas. Nesvjesno sam se prepustila maštanju i vidjela ga kako ulazi u kuhinju i uzima me u zagrljaj. Njegov jezik kruži po mom vratu, a ja mu trgam majicu i gnječim bradavice upletene u svijetle dlake. Podiže me i stavlja na stol šireći mi noge, gaćice mi skida žustrim jednim potezom i one ostaju visjeti u komadićima. Polako se spušta, ližući me po trbuhu, dok mu ruke velike poput lopata stežu dojke. Pojačava pritisak i gura jezik u moju pičku. Zabacujem glavu u tihom jecaju.
– Jebi me, jebi me… gurni mi ga, molim te… – moje molbe prenu ga iz zanosa i on se uspravi gledajući me. Pogled mi svrne na kurac i u tren se preplašim njegove krutosti i veličine. Tada ugledam glavić bez kožice i on me podsjeti na veliku kuglu sočnog sladoleda od vanilije. Njegova bjelina ističe se na tamnom tijelu išibanom vjetrovima i suncem i ojačanom teškim radom. Odjednom, ruke podvuče pod stražnjicu i podigne me lako poput lahora. Privuče me k sebi i kurcem počne maziti pičku orošenu u iščekivanju. Drhtim i vibriram, želim ga odmah, želim ga do besvijesti. Zabija ga, polako šireći pičku laganim pokretima. U glavi mi bubnja, mislim da ću popucati, jednako kao i moja pička koja se trudi uvući ga u sebe. Kad se smjestio do kraja osjećaj je bio nevjerojatan. Nije ostalo slobodnog mjesta, a meso njegovog predivnog kurca obuhvaćalo je svaki dio moje unutrašnjosti, lupajući me po stijenkama. Luda sam, nalazim se u nesvijesti… ne znam. Neki trenuci jednostavno se gube u osjećaju nedodirljivog savršenstva. Dino me jebe, jebe, a ja lebdim u nekom drugom vremenu i prostoru. Izvlači kurac iz mene špricajući me po trbuhu, a ja nisam ni svjesna praznine. Grčim se i grebem ga noktima, a on se bez riječi odvaja i briše kurac o rub moje haljine. Izlazi van, a ja ostajem ležati raširenih nogu. U tom položaju pronalazi me drugi radnik kojeg je Dino poslao da upita gdje mogu uzimati vodu. Niti ne pokušavam stisnuti noge, on kratko promatra, a tada se zabija u mene. Ne raspoznajem više orgazam, nalazim se u nekom polusnu i potpuno sam obamrla. Brzo je gotov, ali ne odlazi, već zaranja svoju bradatu glavu u moju pičku i liže je dugim potezima. Kao da mi je među nogama najfiniji umak. I tada se počnem smijati bez veze, a on podiže glavu i izlazi uvrijeđen.

– Gazdarice, jel’ imate možda škare za rezanje željeza? – Dinov glas trgne me iz maštanja.
Bez riječi, ukočena, odmahujem glavom, dok mi ruka počiva na gaćicama ispod haljine. Primjećujem da me gleda dugim pogledom i odjednom se, ne razmišljajući, spuštam na pod po nepostojeću mrvicu, otkrivajući dojke oslobođene grudnjaka. On stoji naslonjen na dovratak i bez srama primi rukom kurac preko pamučnih hlačica. Gledam ga netremice i uvlačim ruku kroz prorez haljine. Primam bradavicu i vrtim je među prstima.
– Boss, jeste nabavili škare? – u kuhinju uleti njegov radnik i zastane potpuno svjestan neugodne situacije i tišine.
– Ne, morat ćemo se snaći s brusilicom – Dionizije je ležerno odgovorio i mahnuo mu rukom da izađe.
Stajala sam bez riječi, crvena u licu i drhteći od srama. Dinu izgleda ništa nije smetalo, jer mi je prišao i grubo me pritegnuo k sebi, a tada mi još grublje uvalio jezičinu. Nisam se ni snašla, a on je već bio na hodniku.
– To je kemija, tu nema pomoći! – dobacio je u letu i nestao.

Nisam mogla vjerovati. Ipak moja mašta počela se ostvarivati i nadala sam se da ćemo u toku dana imati šanse da me pojebe. Ali kada i gdje? Radnici su stalno okolo i očito ne mogu bez njega, a ja nemam ideje kako ga pridobiti u kuću i ostvariti svoj naum. Pa nisam mogla jednostavno reći: “Dođi, pojebi me”! Ako izmislim neki razlog, možda mi pošalje nekog drugog radnika. Željela sam njega, ali nisam znala smijem li mu to otvoreno pokazati. Glupo, pa već sam mu pokazala. Nisam mogla očitije izraziti svoju želju za njim, njegovim kurcem i predivnom napetom stražnjicom. Pronalazila sam tisuću i jedan razlog da svaki čas uletim u prostoriju u kojoj su radili i da se naslađujem njegovom guzicom. Povlačio je ravnom daskom po svježem betonu, a stražnjica mu se napinjala prema meni. Onako prignut dovodio me do ludila, nisam mogla skinuti pogled s njega. Hlačice su se uvukle u prorez i ocrtavale čvrste polutke. Ispod ruba lijepo se vidjela izbočina od jaja i mogla sam zamisliti kurac koji se klati amo-tamo sa svakim njegovim pokretom.

Stranice: First -- 1 -- 2 -- 3 -- Next → -- Last

Komentiraj

New Report

Close