– Gazdarice, jel’ imate možda škare za rezanje željeza? – Dinov glas trgne me iz maštanja.
Bez riječi, ukočena, odmahujem glavom, dok mi ruka počiva na gaćicama ispod haljine. Primjećujem da me gleda dugim pogledom i odjednom se, ne razmišljajući, spuštam na pod po nepostojeću mrvicu, otkrivajući dojke oslobođene grudnjaka. On stoji naslonjen na dovratak i bez srama primi rukom kurac preko pamučnih hlačica. Gledam ga netremice i uvlačim ruku kroz prorez haljine. Primam bradavicu i vrtim je među prstima.
– Boss, jeste nabavili škare? – u kuhinju uleti njegov radnik i zastane potpuno svjestan neugodne situacije i tišine.
– Ne, morat ćemo se snaći s brusilicom – Dionizije je ležerno odgovorio i mahnuo mu rukom da izađe.
Stajala sam bez riječi, crvena u licu i drhteći od srama. Dinu izgleda ništa nije smetalo, jer mi je prišao i grubo me pritegnuo k sebi, a tada mi još grublje uvalio jezičinu. Nisam se ni snašla, a on je već bio na hodniku.
– To je kemija, tu nema pomoći! – dobacio je u letu i nestao.
Nisam mogla vjerovati. Ipak moja mašta počela se ostvarivati i nadala sam se da ćemo u toku dana imati šanse da me pojebe. Ali kada i gdje? Radnici su stalno okolo i očito ne mogu bez njega, a ja nemam ideje kako ga pridobiti u kuću i ostvariti svoj naum. Pa nisam mogla jednostavno reći: “Dođi, pojebi me”! Ako izmislim neki razlog, možda mi pošalje nekog drugog radnika. Željela sam njega, ali nisam znala smijem li mu to otvoreno pokazati. Glupo, pa već sam mu pokazala. Nisam mogla očitije izraziti svoju želju za njim, njegovim kurcem i predivnom napetom stražnjicom. Pronalazila sam tisuću i jedan razlog da svaki čas uletim u prostoriju u kojoj su radili i da se naslađujem njegovom guzicom. Povlačio je ravnom daskom po svježem betonu, a stražnjica mu se napinjala prema meni. Onako prignut dovodio me do ludila, nisam mogla skinuti pogled s njega. Hlačice su se uvukle u prorez i ocrtavale čvrste polutke. Ispod ruba lijepo se vidjela izbočina od jaja i mogla sam zamisliti kurac koji se klati amo-tamo sa svakim njegovim pokretom.
– Mogu skuhati kavu da malo odmorite. A bio bi red da već doručkujete – predložila sam, gledajući ga u oči.
– Pa, ne bi bilo loše. Poslat ću dečke za koju minutu – odvratio je, a ja sam se prepala da on neće doći, pa sam odmah pitala:
– A ti ne misliš doći?
– Ne, doći ću. Samo ja ne pijem kavu, već čaj. I to kamilicu, ako može. A doručak će mi goditi – odvratio je.
– Onda ćeš ti dobiti čaj – zaključila sam i otišla u kuhinju.
Već i prije iz razgovora shvatila sam da ne pije alkohol, jer su dečki od jutra zdušno tamanili pive, a on nije popio ni sok. Kavu i čaj poslužila sam na širokoj terasi u dvorištu. Svi su došli osim njega.
– Šefa nema? – upitala sam naoko nezainteresirano.
– On uvijek ostane provjeriti iza nas – rekao je postariji radnik i nasmijao se, te dodao – otiđite po njega, jer se može dogoditi da uopće ne dođe.
Opet sam se zacrvenila. Znala sam da im je radnik koji je uletio u kuhinju ispričao za neobičnu situaciju u kojoj nas je pronašao. Ipak, toliko sam bila uzbuđena da mi to nije bilo važno. Jedva sam dočekala da ga vidim nasamo. Ušla sam u kuću i pronašla ga naslonjenog na zid. Proučavao je napravljeni posao i ja nisam mogla odoljeti. Bez srama sam mu prišla i ovila mu ruke oko vrata. Nije bio iznenađen.
– Oprosti, ne mogu se suzdržati. Mislim da si to osjetio. Toliko me privlačiš – promucala sam, a on me zagrlio i počeo ljubiti.