U ovoj našoj «potkovanoj» zemlji možeš ignorirati sve: kad si mlad – roditelje, kad odrasteš – prijatelje, u svako doba – političare, ali ne možeš ignorirati dvije stvari, a to su nogomet i žene!!! Što bi rekao jedan moj stari frend:
– Pa, za to, prijatelju, i živimo… da pobjeđujemo i ševimo… i, naravski, da se na sve to okladimo…
I tako vam ja «zakucam» dvjesto kuna na pobjedu Hrvata u prvoj utakmici razigravanja za EP i popušim!? Jebem ti taktiku s tri napadača, a bez veznih igrača! No, vrag mi nije dao mira, pa na uzvrat ponovo «zakucam» na Hrvate, ali ovog puta, ni manje ni više nego dvije tisuće kuna… i, naravno, dobijem!!! Što da vam kažem, spremim šest «tauzenki» u džep i zaputim se u «deželu» da im pokažem, točnije njihovim ženama, da «mi Hrvati» ne zabijamo samo na zelenom terenu, nego i u dupe ako treba, naravno žensko, mada ni ovi naši pederi nisu bezazleni…
Majda, moja stara frendica, koju sam upoznao prije par godina na našem lijepom moru, dočekala me je na ljubljanskom kolodvoru i čestitala mi na ostvarenju naših nogometaša. Umjesto preseravanja «kako mi je žao zbog njihove repke i slično», odmah sam prešao na stvar, znajući iz iskustva da ni ona ne voli gubiti vrijeme.
– Mislim, kakva ti je to dobrodošlica? Pokaži malo inicijative!
Majda se samo osmjehnula i rekla:
– Pa, gremo kod mene doma!
Obzirom da je stanovala na drugom kraju grada, a ja nisam namjeravao provesti dvadesetak minuta u gradskoj gužvi prije no što ispraznim jaja, smjelo sam predložio:
– A da mi prvo popušiš tu u WC-u?
U prvi tren je taj moj prijedlog vrlo rezolutno odbila, ali nakon nekoliko toplih zagrljaja i nježnih poljubaca, vješto odrađenih s moje strane, ipak je pristala, tako da smo se ubrzo našli u jednoj tijesnoj kabini i dali se na posao. Ona je sjela na wc-školjku, a ja sam, razumije se, ostao stajati, ležerno se pri tome naslonivši na vrata. U sekundi mi je raskopčala hlače i svukla mi ih do koljena, da bi zatim isto učinila i sa šarenim boksericama. Tada sam pomislio kako je prava šteta što nigdje nisam uspio pronaći gaćice u bojama «šahovnice», jer to bi bilo najprikladnije za tu priliku. Mislim, pravi navijač uvijek ima nekakav rekvizit, a dres ili kapu se nisam usudio nositi, jer bilo bi stvarno glupo navući na sebe bijes friško razočaranih protivničkih navijača.
A Majdi, ako je i bila razočarana glede tekme, moj tvrdi kurac je popravio raspoloženje. Trebalo mu je tek par pokreta njene ruke i dva-tri liza njenog jezika da se potpuno ukruti. A kad je skužila recept kako se s njim postupa, više ju nitko nije mogao zaustaviti. Naprosto ga je počela gutati, uvlačeći ga u grlo što je dublje mogla, gotovo dok joj suze ne bi krenule na oči. A kad bi se i učinilo da će neizbježno doći do toga, nakratko bi ispustila moju alatku, pa zadihano uzela zraka i nastavila. Naravno, nije pri tome, točnije rečeno prije nego li ga je ponovo uzimala u usta, propuštala jezikom mu polizati rumeni glavić ili ga nježno gricnuti snježnobijelim zubima, čime mi je činila posebno zadovoljstvo.
