Ja sam pobjegla kući, srce mi lupa, a između nogu nešto toplo i strano, kao da sam i ja bila tamo.
Rasim je bio moj brat, ali ne po krvi – bar ne po majčinoj strani. Imao je isti ud kao Šerif: monstrum, debeo kao moja podlaktica, sa glavom koja je nabrekla kao pečurka kad se ukoči.
Nakon puno godina bila je oluja te noći, šator se tresao kao da će se raspasti, kiša je probijala kroz ceradu i kapala po slamnatim ležajima gdje smo svi spavali zbijeni kao sardine. Majka je hrkala pored, sestre razbacane, vatra tinjala vani, a Rasim – moj brat, divlji vuk od 18 godina – došao je do mene kroz tamu, ruka mu na ramenu, dah vruć na uhu.
“Nada, hajde da se igramo kao odrasli”, šapnuo je, glas drhtav od uzbuđenja, a ja sam osjetila kako mi srce lupa u grlu, ali radoznalost je bila jača od straha koji mi je stezao utrobu.
Skinuo mi je haljinu polako, prsti mu nespretni ali odlučni, otkrivajući moje mršavo tijelo, kožu naježenu od hladnoće i nečeg novog. Ležala sam na slami, gola, noge stisnute, a on je skinuo svoje gaće – kurac mu je već bio tvrd, ogroman, debeo kao moja podlaktica, venama prošaran, glava natečena i crvena, pulsirajući u tami kao živa stvar.
“Ne boj se, sestro”, rekao je, kleknuvši između mojih nogu, i pljunuo u dlan, razmazujući po svom monstrumu da bude klizav. Osjetila sam ga na ulazu moje pičke – vrućeg, tvrdog, prevelikog – pritisak koji je rastao dok nije gurnuo, oštar bol kao nož koji me raspolovio. Vrištala sam, ali on mi je pokrio usta rukom, miris znoja i dima, šapćući:
“Tiho, ovo je naša tajna, biće bolje.”
Ušao je dublje, centimetar po centimetar, moje tijelo se širilo oko njega, bol miješan sa čudnim punjenjem, a kiša je tukla po šatoru u ritmu njegovih pokreta. Počeo je pumpati – sporo prvo, da osjeti otpor, moje djevičanske zidove koji su ga stiskali kao rukavica, zatim brže, bokovi mu udarali o moje mršave butine, jaja se ljuljala i pljeskala po mojoj guzici. Stenjao je nisko, životinjski,
“Tako si tijesna, Nado, kao majka kad je bila mlada”, a ja sam plakala, suze se miješale sa kišom koja je kapala kroz ceradu, krv tekla niz moje noge, topla i ljepljiva na slami. Ali usred bola, nešto se budilo – toplina u trbuhu, čudno treperenje kad je njegov kurac trljao nešto unutra, klitoris mi nabrekao od trenja.
Nije trajalo dugo – pet minuta možda, ali činilo se vječno – tijelo mu se ukočilo, mišići napeti pod mojom rukom koju sam instinktivno stavila na njegova leđa, i svršio je unutra, vrući mlazovi sperme koji su me punili, curili van kad je nastavio pumpati kroz orgazam, miješajući se sa mojom krvlju.
“Sad si žena, sestro”, prošaptao je, izvukavši se sa mokrim plopom, kurac još polutvrd, sjajan od sokova, i otišao do vatre kao da ništa nije bilo, ostavljajući me da ležim u lokvi, bolnu ali promijenjenu.
Ali to je bio samo početak. Sljedeći put je bio danima kasnije, u šumi iza čerge, dok su ostali bili na vašaru. Rasim me uhvatio za ruku, odvukao iza stabala,
“Hajde, Nado, želim opet”, rekao je, već vadeći kurac iz pantalona, tvrd i spreman. Ovaj put nije bilo bola – samo vlažnost od iščekivanja, tijelo koje je učilo. Pritisnuo me uz drvo, zadignuo mi haljinu, i ušao brzo, duboko, stenjući od zadovoljstva.
