Nada je trljala klitoris – prsti brzi, kružni, pička curila sokove niz butine, kapala na plahte. „Jače,“ stenjala je, guzica nazad, uzimala ga cijelog, čmar pulsirajući oko kurca. Müller je ubrzao – udarci snažni, duboki, ruke na bokovima utisnute do modrica, režao na njemačkom: „So eng… so perfekt…“ Orgazam je došao iz nje – tijelo se grčilo, čmar stisnut u pulsiranjima, vrištala je glasno, sokovi prskali po plahtama, drugi val, treći – iznemoglost, ali tijelo je tražilo još.
„Svrši u mene,“ šapnula je, i on je – tijelo se ukočilo, mlazovi vrući, gusti, punili crijeva do vrha, curili van kad se povukao, kapali niz butine, miješajući se s njezinim sokovima. Ostao je unutra dok nije omekšao, ruke na njezinoj guzici, ljubeći joj leđa, vrat, oči zatvorene.
Hans je dolazio posljednji. Uvijek. Skinuo bi odijelo, ostao gol, tijelo još čvrsto, kurac tvrd, ali oči meke. „Nada,“ šapnuo bi, i legao pored nje na krevet, ne iznad – pored. Ljubio joj je vrat, sise, trbuh, pičku – jezikom polako, nježno, dok nije drhtala. Ušao je polako, duboko, ritam valovit, ruke isprepletene, oči u oči. „Volim te,“ šapnuo je jednom, dok je svršavao unutra, toplo, puno, ostajući u njoj dok nije omekšao. Ona nije odgovorila. Ali je držala njegovu ruku.
Novac je rastao. Apartman je bio njezin. Tijelo je bilo njezino oružje.
