Helena: – „Mislim da bismo trebali otići odavde.”
Gregor: – „Da, idemo prije nego nas djeca vide ovakve.”
Obukli su se i otišli gore, Gregor u sobu, a Helena u kupaonicu. Stala je ispred ogledala i nasmiješila se. Bila je zadovoljna onim što vidi i s time kako se osjeća.
„Nevjerojatno je koliko se sada osjećam ispunjeno, seksi. Ovo mi je stvarno trebalo, ne sjećam se kad sam zadnji put bila tako napaljena. Jesam li još uvijek? O bože!” – mislila je Helena stajajući gola ispred ogledala, a onda je rukom dodirnula pičku. Djelovala je kao da se dvoumi oko nečeg a onda je odlučila: . „Još sam jako napaljena, dugo nisam ovo radila. Zašto ne? Pa mogu. To je u redu.”
Helena je sjela na pod tuš kabine. Skupila je koljena i raširila je noge, te počela trljati pičku. Voda iz tuša curila je po njoj a ona stenjala i gurala prste u svoju pičku. Svršila je.
„O, kakav orgazam! Osjećam se tako dobro.” – rekla je u sebi. Navukla svoj ogrtač i otišla u sobu. Gregor je već spavao. Stisnula se uz njega i zaspala.
2. dan
Dan je za Helenu počeo normalno. Sjedila je za svojim radnim stolom i ispunjavala radne zadatke. Stanku za ručak iskoristila je da nazove Suzanu.
Suzana: „Halo”
Helena: – „Hej Suzi, Helena je.”
Suzana: – „Oh, zdravo Helena, tako mi je drago što te čujem. Kako si?”
Helena: – „Dobro sam, kako si ti?”
Suzana: – „I ja sam dobro, hvala.”
Helena: – „Voljela bih te vidjeti danas, imaš li vremena?”
Suzana: – „Bit ću u salonu do navečer, možeš doći kad god želiš.”
Helena: – „Bit ću super tamo u pet i pol.”
Suzana: – „Dobro, vidimo se”
Helena: – „Vidimo se”
Ostatak radnog dana Helena je odradila rutinski, ali u mislima nije bila na poslu, misli su joj bile posvuda, samo ne na poslu.
„Putovanje s obitelji, bit će tako lijepo. Ali na koju destinaciju bismo otišli? Danas idem na kavu sa Suzanom. Moram isplanirati i nešto za tu večeru. Oh, moj um je tako rastrojen. Sinoć je bilo tako…. Ne mogu vjerovati kako sam uživala u seksu i masturbirala nakon dugo vremena.” – razmišljala je Helena. Misli su joj skakale s jedne teme na drugu. Previše toga bilo je u njenoj glavi, a tada kolegica Dijana dolazi do nje.
Dijana: – „Helena!”
Njena kolegica je stajala pored nje, ali Helena je nije primijetila.
Dijana: – „Gospođo Riktić, jeste li ovdje?”
Helena: – „Molim?”
Dijana: – „Odletjela si negdje, ha ha”
Helena: – „Da, oprosti, ha ha”
Dijana: – „Jesi li dobro?”
Helena: – „Izgledam li dobro?”
Dijana: – „Lijepa žena uvijek dobro izgleda.”
Helena: – „O, hvala. Što si trebala?”
Dijana: – „Jučer sam ti poslala nove kodove, vidim da još uvijek koristiš stare.”
Helena: – „Ma joj, potpuno sam zaboravila.”
Dijana: – „Dobro, nema problema. Ispravit ćemo.”
Dijana je Helenina kolegica ali s vremenom su postale prijateljice. Nakon posla često izađu na piće. Dijana je mlađa, slobodna je i živi punim plućima. Unatoč tome, Dijana je bila vrlo predana poslu. Vrlo je komunikativna i može se reći da poznaje svih u gradu. Uvijek je u trendu i uvijek zna što se događa. Helena se uvijek osjeća opuštajuće u njenom društvu.
Helena: – „Dijana, mogu li te nešto pitati?”
Dijana: – „Naravno, izvoli.”
Helena: – „Ali ne ovdje.”
Dijana: – „Još uvijek imamo pravo izaći i zapaliti cigaretu…”
Helena: – „Idemo”
