Đuliji nije bilo svejedno da je neko vidi i kaže njenim roditeljima, pa ipak užitak ju je sasvim preplavio. Drvosječini udarci po njenoj zadnjici bili su kao melem za njenu dušu.
Puzala je prema njemu i naposlijetku ga uzela u ruku, cimala a zatim spustila glavu i tvrdo muško meso je prodrlo u njena usta. Gušila se na penisu, trudila se da ga uzme što je dublje moguće iako je bilo jasno da je bila neiskusna a opet tako željna da je sva drhtala i treperila od strasti. Lovino uhvati Đuliju za glavu i gurnu je na svoj falus, ona se zagrcnu i reče mu: “Idiote! Prvi mi je put, budi malo nježniji!”
Zatim se okrenu otpozadi; trava i topla, prašnjava zemlja joj pod nogama. “Uđi u mene” prošapta Đulija a Lovino najprije upita “Molim?” Ona mu odgovori: “Jebi me!”
U sljedećem trenutku prolomi se prodoran krik djevojke koja je upravo razdjevičena. Njen ljubavnik nije bio nimalo nježan već je krenuo da je trese kao krušku. Ličili su na dva zeca ili kunića u parenju, toliko su bili zaneseni tom ljubavnom igrom.
Lovino okrenu Đuliju tako da je ova ležala leđima na travi a on iznad nje. “Pitam se kakav je jebač tvoj brat”, zadihano će Đulija. Kad to ču, mladi drvosječa je krenu obrađivati tako jako da su joj suze krenule na oči. Međutim, ni u jednom trenutku nije rekla da prestane niti ga je odgurivala.
On je ponovo okrenu potrbuške i reče joj na uvo: “Sad ću te malo u šupak, smijem li?”
“Da, samo polako, stavi prvo prst”, reče Đulija, cijelo tijelo joj se treslo kao da ima padavicu.
Osjetila je drvosječin prst kako joj širi čmar. Uskoro je prst zamijenio glavić njegovog penisa. Naravno, nije mogao sasvim da uđe ali taj dodir je gurnuo mladića preko ivice.
“Svršiću!” izbezumljeno je povikao Lovino, čulo se do sela koliko je Đulija vrištala i mlaz sperme je prsnuo po njenoj obloj zadnjici.
Pomalo postiđena, mlada žena je ustala i obukla se.
“Lijepa šetnja. Sljedeći put bismo trebali zaći još dublje u šumu”, nasmiješi se Lovino a Đulija klimnu glavom.
“Uskoro se udajem”, reče ona usput. Drvosječi to nije promaklo.
“Pa, srećno. Nedostajaće mi naše karanje”, reče on bez imalo srama.
“Hvala”, jednostavno odvrati Đulija i ode svojim putem.
