Znate li da Vam život može ispasti sasvim drugačiji od onog što ste očekivali? Ne mislim pri tome da ispadne neočekivano zanimljiv ili dosadan kao nekim drugim ljudima, nego da Vi postanete nešto što nikada niste mogli ni sanjati. Promijenite se u nekom vremenskom periodu na način koji Vas plaši i na kraju puta uopće ne znate kada je i kako sve započelo. Da mi je netko na početku puta prije par godina rekao što ću sve raditi i kako će mi izgledati život u bliskoj budućnosti vjerojatno bi mislila da je potpuno skrenuo s uma i da koristi neke opijate koji pomute mozak.
Od samih misli na tako nešto digla bi mi se kosa na glavi i protresla me hladnoća od gadosti i srama. Kada su to kola krenula nizbrdo, koji korak je pogrešno napravljen, koji dan je napravljen taj ključni promašaj i kako sada izaći van ukoliko se uopće to ikako i može?
Za ovo što pišem trebalo mi je mnogo vremena i hrabrosti. Milijun puta sam krenula sažeti svoje misli na papir pa odustala, što zbog srama što iz nemogućnosti da sama prihvatim ono što u konačnici jest istina i činjenično stanje. Jedna stvar je živjeti život i proživljavati događaje i iskustva iz dana u dan, a sasvim druga stvar je sve to sažeti u par stranica i suočiti se sa nepobitnom zbiljom.
Trebam se vratiti na početak i pokušati shvatiti gdje sam to pogriješila i što me na kraju dovelo do lančane reakcije događaja poslije kojih nema povratka na staro.
Rođena sam 1995. godine u Osijeku u kojem sam završila osnovnu školu i gimnaziju. Kasnije sam se preselila u Zagreb nakon upisa na fakultet (ne želim navoditi koji radi privatnosti).
U životu sam kao i svaka druga kćer jedinica dobrostojećih roditelja imala uglavnom sve što sam poželjela. Nismo bili bogati, ali smo živjeli sasvim pristojno i nismo oskudijevali. Bila sam sasvim obična i prosječna klinka sa svojim snovima, hobijima te velikim planovima za budućnost. Nakon preseljenja u Zagreb radi potreba studiranja roditelji su mi unajmili slatki mali stančić nedaleko od faksa.
Nisam se isticala od svojih vršnjakinja baš ni u jednom jedinom segmentu. Rekla bi da sam do svoje punoljetnosti bila čak i blago povučena i introvertna te čak nisam imala ni dečka kao što sve cure imaju u tim tinejdžerskim godinama niti sam igdje posebno izlazila osim na kave i šetnje sa curama.
Inače sam vitka brineta visoka 175 cm i imam 62 kg. Nemam neke posebne atribute kao druge cure, ali imam lijepo oblikovano tijelo i duge noge. Moja guzica i grudi nikada neće na prvu nikoga privući jer su normalne veličine, ali su lijepo i skladno oblikovane. Dečki su za mene u razredu i na faksu znali govoriti da sam slatka i zgodna, ali nikada se nisam ni oblačila na način da istaknem neke svoje bolje strane. Voljela sam jedino uvijek nositi najlonke i štikle uz suknje ili haljine pristojnih dužina. O svojem imenu i ostalim pojedinostima radije još ne bi pričala.
Počeci
Sa 19 godina preko zajedničkih prijatelja upoznala sam se sa Ivanom – mojim budućim dečkom. Veza nam je bila kao i svaka ostala u tim godinama. Izlasci, šetnje, poneko putovanje na more ili u inozemstvo na par dana. On me podučio svemu što sam znala o ljubavi i seksu. Bio je godinu dana stariji od mene, ali je imao nekoliko veza iza sebe pa nije bio potpuni neznalica poput mene. Seks nam je bio dobar i redovit kako su godine prolazile. On je u Zagrebu živio sa svojima, a ponekad bi dolazio prespavati kod mene u stan i kako je vrijeme prolazilo to je bilo sve češće.
Danas kada gledam sa odmakom, možda je i on djelomični krivac mojeg današnjeg stanja.
Tebe treba jebati 24 sata dnevno.