“Samo malo, uzeo te je protuprirodno? Kako? Nisi htjela! Uzeo te je silom?” – malo glasnije reče Pater, pomalo ljut što ju ranije nije slušao.
“Da, Oče. Stavio mi ga je odostraga. Mislim, kako da kažem, analno. Nisam mu na to pristala, silom me je… Boljelo me i plakala sam, ali bilo je kasno. Kad je krenuo, molila sam se u sebi da prestane. A nije, dok nije bio gotov. Što sam mogla? Platio mi je na kraju više zbog toga, nije me prevario za novce… Ali bojim se tako, mogu se zaraziti. Može kondom puknuti! Ovaj ga je imao, na sreću. Neki ga neće…” – detaljizirala je Ivana, dok je Paterov veliki alat počeo vlažiti kroz hlače.
Njegov bijes zbog Ivaninog posla miješao se sa ljubavi prema njoj, a oba ta osjećaja još i sa probuđenom pohotom… Nije više znao što da joj kaže.
“Ivana, pa rekla si mi već sto puta da ćeš prestati to raditi. Pokaješ se svaki puta i opet kreneš isto. Sjeti se svojih roditelja, koliko se oni odriču zbog tebe. Sjeti se Isusa. Pričao sam ti kako je Mariju Magdalenu izveo na pravi put. Bila je veća bludnica od tebe, a prestala je. Pokajala se i prišla Gospodinu. Griješila je s mnogima, ali njemu to nije smetalo. Spasio ju je i prigrlio. I tebe će, samo ako ti to želiš. Ja bih bio najsretniji da te mogu spasiti iz tog zla. Ali moraš mi u tome pomoći…” – nabrajao joj je tiho i iskreno.
Ivana je šutke gledala na pod svojeg dijela ispovjedaonice. Znala je da je Pater ozbiljan u namjeri da je izvede na pravi put. Ali to je za sada bilo nemoguće. Imala je još tri godine do kraja faksa i početka njezinoga drugog, pravog života. Tri godine nije puno. Prestati će tada i konačno se sasvim pokajati. Tada će se i zaposliti, udati i imati djecu… Imala je planove, a oni nisu uključivali prekidanje školovanja i povratak na selo. Ne sada, previše je toga već pregurala!
“Vidi, i ovaj ću te put osloboditi grijeha. To mi je dužnost prema svakome tko dođe u ovu ispovjedaonicu. Ali idući mi put pričaj nešto drugo. Prestani ići putem zla, zauvijek. Uništit ćeš se. Propadaš i tjelesno, a ne samo duhovno. U tebi vidim samo dobro. Nisi zla osoba, pametna si i dobra. Molim se za tebe svakoga dana, da nađeš snage i prestaneš se davati za novac. To nije za tebe, Ivana. Dvadeset Zdravo Marija ti je dosta za pokoru. Sama molitva ti neće pomoći, to si mi već dokazala. Moraš se sama prisiliti na promjenu. Vidimo se idući put. Dođi i prije, ako želiš. Ja sam uvijek tu.” – reče joj blago Pater.
Ivana izađe iz ispovjedaonice, okrene se prema oltaru, prekriži i krene prema izlazu. Dok je silazila stubama, zazvoni joj mobitel. Na zaslonu je pisalo Antino ime.
