Ivana je odrasla u jednom malom selu u Moslavini. Roditelji su joj bili poljoprivrednici, pobožna sirotinja. Sin im nije imao ambicija za školovanje, pa su skupili nešto novca da svome drugom djetetu, kćeri Ivani, plate prvu godinu studija ekonomije u Zagrebu. No, za nešto više od toga, nisu imali.
Ivana nije uspjela uhvatiti mjesto u studentskom domu, a niti dobiti stipendiju. Nedostatak novca osjetila je već na prvoj godini, baš kao i profesorske pohotne poglede na svojim golim koljenima tijekom usmenih ispita u zagušljivim kabinetima.
Novac je od kuće dolazio rijetko, a ekonomija se pokazala kao materijalno vrlo zahtjevan studij. Gotovo svaki profesor imao je svoju tarifu. Ispiti su se prodavali bolje nego gliste na ribnjaku, pa je uskoro Ivana debelo zaostala u napretku. Opcija odustajanja od fakulteta i povratka na selo bila joj je nezamisliva, pa je uskoro pronašla način da popuni bjeline svojih rubrika u indeksu.
Mrzila je samu sebe dok su je slinave profesorske starkelje uzimale otpozadi i debelim kratkim prstima gnječile prekrasne zaobljene sise, pohotno joj dašćući za vratom. Mrzila se i onda kada je prepotentnim asistentima pušila kurčine u sobicama njihovih unajmljenih stanova, dok su oni za to vrijeme u strahu gledali na vrata i nadali se da im njihove ružne i buljave zaručnice neće upasti unutra. Kolokvij po kolokvij, ispit po ispit i Ivana se u svojoj dvadeset i prvoj, našla na kraju druge godine studija.
Prije šest mjeseci, preko Ankice, svoje kolegice s faksa, Ivana je upoznala Antu. Učinio joj se pošten, a nabavljao je i relativno pristojnu klijentelu. Ankica nije htjela raditi preko svodnika i dijeliti s njim pola zarađene love. Ivani je posao preko Ante odgovarao, jer je na taj način dobila više vremena za sebe i studiranje. A i prostor za jebanje joj je bio osiguran.
Ankica, s kojom je Ivana dijelila fakultet, profesiju, a ponekad i krevet, nije bila sretna odlaskom Ivane k Anti. Radeći za njega, Ivana često nije mogla odrađivati trojke, koje je za njih dvije pronalazio Ankičin frend s recepcije Kontija. Život nikada nije bio jednostavan, a Ivana se odavno već navikla na male žrtve.
Pater je letimice slušao Ivanu, tek napola svjestan izrečenog. Kao i sinoć, ponovo ju je zamišljao kako kleči potpuno gola pred oltarom. Sanjario je da joj prilazi u svojoj najblještavijoj misnoj odori, s hostijom i vinom u rukama. Maštao je da ga Ivana gleda odozdo u iščekivanju, širom otvorenih usta. Grudi joj se nadimaju od zanosa, a vršci bradavica pružaju k njemu od uzbuđenja…
“Gurnuo me je potrbuške na pod i uzeo neprirodno. Stidim se toga. Na normalni seks sam se navikla. Rekla sam Vam da sam to nekoliko puta radila i sa ženom. Ali ovo nisam… Neugodno mi je.” – tiho je pričala Ivana, dok se Pater budio iz svojih vlažnih snova.
Ivana je opazila Paterovu dugu šutnju. Stvarno joj je bilo neugodno. Mislila je da ta njegova šutnja znači duboko neodobravanje njezinih postupaka, iako je znala da će, kao i uvijek, od Patera lagano dobiti oprost svojih grijeha. Zato mu nikada i nije lagala. Ivanine ispovijedi su ponekad trajale i dulje od sata. Pater bi postavljao pitanja, davao joj savjete, opominjao ju… A danas ništa! Što mu je?
