Poveo me nazad, na put za njegovu kucu, no skrenuo je malo prije kuce i sjeli smo na zidic koji okruzuje basket teren, inace preko puta njegove kuce. Pitao sam se: “Pa sta cu ovdje..:”
Bio je bijesan ili sta vec, nisam psihijatar… Sve sto znam, sve sto sam vidio – to je bila suza prijatelja…
– “Gledaj sad, gledaj!” – otvarala su se ulazna vrata njegove kuce…
– “Gledaaaj, aaaa!” – stisnuo je zube i okrenuo se…
– “Reci mi sta rade, reci mi…”
Gledao sam sta ce se desiti. Prvo je izasla njegova mama Jelena, gledala je desno – lijevo… Kao na semaforu. Vratila se korak u kucu, pruzila ruku, vratila se korak nazad i – neki, meni, nepoznat covjek drzao je tetu Jelenu za ruku, poljubio je 3 puta u obraz, udario lagano po guzi i okrenuo se… A ona je onako, njezno, ka da ide zauvijek, presla preko njegovih ledja svojom desnom rukom, nagnula glavu u lijevu stranu i gledala za njim dok nije doshao do avlijskih vrata. On otvori avlijska,
ona zatvori ulazna…
– “Jes vidio kurve, mater joj jebem?!”- izustio sam…
– “Ajj, eej, nisam mislio, aaa izvini…” – pokusao sam se opravdati za ovo “kurve”…
Nenad se drzao objema rukama za glavu, ono kao da ce na strijeljanje, lagano je okrenuo i mrko me pogledao… Ocekivao sam da ce me udarit`.
Ako me udari, nije mi padalo na pamet da vratim, iako znam da sam jaci – kriv sam!
– “Sta da radim, brate, da kazem tati?”
– “Ne znam… Stvarno, ne znam… Ti vidi, ja sam uz tebe.”
– “Znam ja! Znam, i to dobro znam! Vidjece ona svog Boga!” – zaderao se i skocio sa zidica…
Otisao je u kucu i za par sekundi upalilo se svjetlo u njegovoj sobi na prvom spratu. Znaci da je brzo prosao kroz kucu i da se nije pozdravio s mamom…
Meni je odmah pao na pamet gospodin Emir. Razmisljao sam: “Pa kako je nije stid, da vara onakvog covjeka? Covjeka koji je neizmjerno voli, koji joj sve omogucava!”
Sada, i ja sam bio pun nekog bijesa… Ispocetka, dok sam ono sve gledao bio sam ljut, a bilo mi je i krivo zbog situacije u kojoj se nasao moj prijatelj, a sad me obuzeo neki bijes kad sam povezao gospodina Emira, familijarnog covjeka, kojem je porodica na prvom mjestu i tetu Jelenu, zenu, majku, koja je upravo
prevarila svoga muza i rasplakala sina.
Otisao sam kuci, zatvorio se u svoju sobu i prolazila mi je ona slika kroz glavu kada se teta Jelana i onaj njen rastaju… Od samo jednog poteza – tapsanja tete Jelene (zbog zaobilaska monotonosti ubuduce ce negdje stajati samo Jelena) po guzi, moja kita je pocela da pulsira…
Ustao sam, zakljucao sobu, spustio bermude i legao… Poceo sam lagano da ga masiram zamisljajuci tetu Jelenu. Ali, na um su mi dolazile i misli da je to Nenadova mama (na koju je on ljut) i zena koja je prevarila gospodina Emira. Tad se kita spusti.
Pomislim na ono tapsanje – to radi kao upaljac za mastu… Kad se masta potpali – kita se dize… I tako 3-4 puta, spusta se – dize se…
A u stomaku nemir, kao da organi mijenjaju mjesta… Glava ce da pukne… Zamisljam Jelenu kako mi pushi u skolskom wc-u, guta spermu i ulazi u zbornicu na roditeljski sastanak… Jedna kap joj je ostala na bluzi, primjecuje je tek na pola puta do zbornice. Lagano kaziprstom lijeve ruke podigne kap, da ne bi ostala
mrlja, prinosi je ustima i oblize…
Uuu kad će nastavak