Sredina siječnja,konačno sam uspio se izboriti za tjedan dana godišnjeg,kojeg sam prvi puta u životu odlučio iskoristiti negdje na snijegu. Zovem se Miro, volim žene i cijeli život trudim se prema njima odnosit s poštovanjem. Dok sam se spremao na svoj zimski odmor, moram priznati da nisam planirao nikakve avanturice, a i nisam sad baš muškarac zbog kojeg žene padaju u nesvijest. Moj smisao za šalu nekoliko puta mi je pomogao,ali i odmogao.
Za svoj odmor izabrao sam Gorski Kotar,prekrasni dio naše zemlje. Telefonom sam se dogovorio sa ljudima koji su iznajmljivali apartmane,rezervirao jedan za sebe,uvjet je bio samo da je apartman dobro grijan,izabrao sam sa otvorenim kaminom.
Krenuo sam na put u rano subotnje jutro,dosta hladno ,te sam se zbog loših uvjeta na cesti do svojeg odredišta vozio duže nego sam planirao. Smjestio sam se u apartman te odlučio malo prošetati. Oduvijek mi je želja bila naučiti osnove skijanja,ovo je bila idealna prilika pa sam se isti taj dan prijavio u kratku školu skijanja.
Iduće jutro pojavio sam se na stazi za početnike,dobio skije,štapove i sve što je potrebno za skijanje,uspio to nekako navući na sebe,staviti rukavice,naočale,kapu,jedino pancerice nikako nisu htjele sjesti u vezove. Mučio sam se kada je do mene došao jedan od trenera skijanja,nešto iskemijao sa mojim desnim vezom,nisam baš bio siguran da li će to biti u redu,ali ja amater,moram vjerovati.
Nekako sam uspio doći do dijela gdje smo vježbali neke osnovne vježbe. Nakon sat,dva vježbanja bez pokreta na redu je bilo lagano spuštanje sa kočenjem. Krenuo sam se i ja spuštati kad sam negdje na polovici staze osjetio da mi baš onaj vez ne drži dobro i da me skija ne sluša. Brzina mi se povećala,došlo je vrijeme kočenja,ali sam umjesto kočenja produžio ravno,odjednom naglo zaokrenuo i zabio se u veliku gomilu snijega. Sva sreća što je bila tu,inače bih produžio ravno na stazu za ozbiljno skijanje. Možda je i bila tu baš zbog ovakvih kao ja.
Dok sam se pokušavao izvući iz te hrpe snijega,osjetio sam laganu bol u zglobu noge,baš one na kojoj je bio onaj šugavi vez. Sav sam bio pun snijega,usta,kapa,kosa, ah. Do mene je dojurio isti onaj trener koji mi je prčkao po vezu. Kad sam podigao glavu i bolje pogledao,bila je to žena. Podigao sam se, a ona je skinula kapu i naočale. Ispred mene je stajala žena zrele ljepote,smeđe kose,očito bujnih grudi jer su se jako isticale ispod skafandera.
– Hej,što se dogodilo ???? – upitala me.
Vjerojatno sam slinio kao balavac nad njezinom ljepotom jer sam tek načuo da me je nešto upitala. Ni zglob me više nije bolio tako jako.
– Halo,jeste li dobro ???? – ponovno me upitala
– Tko,ja ?? – pitam
– Ah da dobro sam,ne znam što se desilo,ovaj desni vez,nešto ne valja s njim…Hej,pa vi ste nešto prtljali po tom vezu,jeste li ??? – upitao sam ju
Malo se zacrvenila pa mi odgovorila:
– Da,jesam,očito nešto ne valja sa vezom,evo oprostite
– Nema veze,ništa se nije desilo osim da me desni zglob boli. Vi se „krivi“ za to – rekao sam joj uz lagani osmijeh….Morat ćete se nekako iskupit za to
