Marko stoji u hodniku, pomalo zbunjen, ali ponosan. Iako život nije krenuo kako je planirao, ovaj novi početak daje mu snagu da krene dalje.
Mesec dana kasnije, u istoj kući, Nikolina rađa svoje dete. Još jedan nežni glas,ali ovoga puta ženski, još jedan novi život koji donosi promenu i radost.
Deda Nebojša, gledajući njih dve, oseća kako se vreme i sudbina isprepliću u krugove koji donose i gubitke i nove početke.
Poziva i svoju ženu, Baku Biljanu, da se vrati. Njen povratak u kući unosi toplinu i smirenje. Sve tri žene — Nađa, Nikolina i Biljana — zajedno sa deda Nebojšom grade novi, neobičan svet ljubavi i razumevanja i naravno sve tri se jebi u grupnjaku sa deda Nebojšom.
Njihovi odnosi, ispunjeni strpljenjem i nežnošću, nose simfoniju životnih radosti i izazova. Ljubav koja ih povezuje nije laka, ali je iskrena i duboka.
Godinu-dve nakon događaja, Marko započinje novi život. Oženio se prezgodnom i sisatom Romkinjom, ženom snažne volje i toplog srca. Zajedno imaju dvoje dece. Njihov dom ispunjavaju smeh i toplina, drugačiji od svega što je nekad bilo, ali baš zato dragocen.
Dve godine nakon što je Marko započeo novi život, Nađa i Nikolina sede zajedno, gledajući u daljinu. U rukama drže stare fotografije i poruke, dok razgovaraju tiho, sa osmehom i tugom mešanim u glasovima.
NAĐA
(sa toplinom u glasu)
„Znaš li da se Marko preselio… negde u Banat, između Kikinde i Horgoša?“
NIKOLINA
(pomalo zamišljeno)
„Da, čula sam… Oženio se Romkinjom. Kažu da su srećni. Imaju dvoje dece.“
Obe se nasmeju i pogledaju jedna drugu, shvatajući da su njihove priče zauvek povezane.
NAĐA
„Možda bismo trebale da odemo do njega… Da ga posetimo…“
NIKOLINA
(slagodno)
„Da. Da vidimo gde je krenuo, kako živi…“
NAĐA
(tiho, s tugom)
„Znaš… deda Nebojša je već blizu sedamdesete. Ne mislim da će još dugo biti sa nama.“
NIKOLINA
(pogleda je zabrinuto)
„Da… i pitam se šta ćemo tada… kad budemo u tridesetim, četrdesetim, pa i pedesetim…“
Tišina između njih traje, ispunjena mislima o prolaznosti života, o svemu što je došlo i što će doći.
U tom trenutku im stiže poruka od Marka.
MARKO
(glas u poruci, vedar i topao)
„Nemojte brinuti. Imam puno novih prijatelja, neoženjenih momaka koji su spremni da vas upoznaju. Uvek ste dobrodošle. Život ide dalje, i za nas i za vas.“
Nađa i Nikolina se pogledaju i nasmeše, pomalo olakšane, ali svesne da svaki dan donosi nove prilike i izazove.
Njihove oči blistaju od nove nade, iako sa dozom melanholije. Poneki zrikavac odjekuje u pozadini, kao znak da život ide dalje.
EPILOG
Život teče svojim tokom, sa svim svojim radostima, tugama, usponima i padovima. Nađa i Nikolina, sada majke, nose u sebi snagu i nežnost koje dolaze iz najdubljih izvora.
Deda Nebojša, sa svojom ženom i njima, zna da je život pun složenih veza, ali i beskrajne ljubavi.
Marko, sada u novom domu, sa novom porodicom, nastavlja dalje, gradeći budućnost drugačiju, ali punu nade.
I dok sunce zalazi, a zrikavci pevaju poslednje note letnje balade, njihove priče ostaju utkane u vreme, tihe, ali snažne kao ljubav koja ne prestaje.