Onda su se jednog dana u kuću preko puta naše doselili novi stanari. Bio je to malo stariji bračni par. Viđao sam ih u prolazu ili kroz prozor naše kuhinje. Prošlo je nekih petnaestak dana i slučaj je htio da imam jedan dodatni poslić u našem kvartu. Odlučio sam autom proći kroz našu ulicu i nakratko se javiti Vanesi ali približavajući se kući uočio sam svoju ženu u susjedovom dvorištu. Srdačno su razgovarali i nisu me uopće primjetili. Vanesa mi je bila okrenuta leđima a susjed nije ni podigao pogled prema ulici. Ipak sam zastao i otvorio prozor dozvavši ženu imenom. Trgnula se kao da ju je netko ošinuo. Djelovala je nekako iznenađeno i zbunjeno. Izašla je iz dvorišta i prišla autu. Stari susjed mi je mahnuo jrukom i ušao u kuću.
Vanesa mi je objasnila kako se eto dogodila pomalo smiješna situacija. Naši novi susjedi su preko oglasnika tražili ženu koja bi im dva-tri puta tjedno spremala kuću i slučajno su nazvali baš Vanesin broj. Ispostavilo se da živimo preko puta pa je svratila do njih kako bi se dogovorili o detaljima. Nije mi baš djelovala iskreno. Nekako sam osjećao da to nije potpuna istina ali objašnjenje nije bilo nelogično pa sam ga kao takvog prihvatio. Navečer kada sam stigao kući pitao sam Vanesu hoće li prihvatiti posao kod susjeda. Odgovorila je kako nema razloga da ne prihvati jer prednost je to što su nam gotovo prvi susjedi.
Dva dana kasnije odlučio sam sa ženom posjetiti nove susjede kako bi ih konačno upoznao. Gospođa Dana i gospodin Milan bili su vrlo simpatični ljudi, barem su takav dojam na mene ostavili. Gostoprimljivi i razgovorljivi. Oboje su bili u mirovini. Imali su također dvoje djece. Dva sina koji su već bili oženjeni i živjeli su u svojim stanovima. Oni su, kako su rekli, većinu života proveli u stanu u zgradi pa su se sad konačno odlučili prodati stan i kupiti kuću, Svidio im se naš kvart i kuća pa su je kupili. Imali su malu kućicu i na moru ali sada kada su djeca odrasla i već imaju svoju djecu oni tamo provode većinu ljeta a njih dvoje starih ode tek na desetak-petnaestak dana.
Moja supruga je uredno dva do tri puta tjedno posjećivala susjede i spremala im kuću. Radila je i na drugim adresama. Malo po malo sve češće družili smo se sa novim susjedima. Oni bi posjećivali nas ili mi njih. Susjeda Dana pekla je dobre kolače pa nas je često njima počastila. Susjed Milan volio je igrati šah a i ja pa smo to sve češće prakticirali. No meni u čitavoj priči nešto nije štimalo a nikako nisam mogao skontati to što mi nije leglo. Počeo sam intezivnije o tome razmišljati i pomislio sam kako si vjerojatno nešto umišljam ali podsvijest mi je savršeno reagirala i upozoravala me da tu ima nešto što se ne uklapa u mozaik.
Konačno sam primjetio jednu stvar. Naime moja žena, iako prikriveno, pokazivala je određeni respekt spram to dvoje ljudi, tj. naših susjeda. Djelovala je nekako oprezno, suzdržano pa čak i plaho. Kada bi joj se Milan obratio makar da mu donese čašu vode ona je skočila istog trena i sve bi se to moglo pripisati ljubaznosti ali ipak mi tu i dalje nešto nije štimalo. U Milanovom glasu, kada bi se obraćao mojoj ženi, kao da sam osjećao neku notu dominacije. Napokon sam to pripisao činjenici da je Vanesa takva zato jer je oni dobro plaćaju za obavljeni posao pa osjeća određeno poštovanje i respekt spram njih, posebno spram Milana. Kažem , nije to bilo toliko vidljivo i vrlo vjerojatno da netko tko bi situaciju promatrao sa strane ne bi ništa primjetio ali ja sam ipak proveo u braku sa Vanesom lijepi broj godinica i mogao sam nešto isčitati između redova. No, kako rekoh, pomislio sam da je to zato što eto radi kod njih i to me je zadovoljilo. Ipak sam u dva ili tri navrata onako oprezno pitao ženu želi li uistinu i dalje raditi posao koji radi. Uredno je odgovarala kako voli raditi to što radi.
