Sutradan na poslu prebacio sam slike i snimke na svoj laptop. Potom sam sve pobrisao s Milanovog laptopa i nanovo ugradio najnoviju verziju Windowsa. Tinu sam navečer vratio laptop rekavši mu kako nije bilo druge nego ugraditi nove Windovse a svi dokumenti su nažalost izgubljeni.
Prošlo jenekih dvanaest-trinaest dana te su se Dana i Milan vratili s mora. Znao sam da će me Milan vrlo vjerojatno brzo posjetiti. I nisam se prevario. Pozvao sam ga na terasu i ponudio kavom. Nastojao sam biti posve miran kako on ne bi ništa posumnjao. On je djelovao pomalo nervozno i to je bezuspješno pokušavao skriti. Brzo je prešao na stvar. Rekao je kako mu je Tin sve objasnio vezano uz laptop pa je eto on došao da pita koliko to košta. Odmahnuo sam rukom rekavši kako je sve u redu. Ispričao sam mu se rekavši kako je nažalost sve što se u laptopu nalazilo izbrisano i to se više nije dalo spasiti. Netko drugi bi zbog toga bio razočaran no Milanu kao da je laknulo kada je to čuo. Popio je kavu i još jednom mi zahvalio.
Dakle, sada sam znao. Moja draga ženica ne samo da sprema po kućama. Ona po kućama puši tuđe kurčeve a i jebe se. Sada sam Vanesu promatrao drugim očima. Priznajem da prije nikada nisam obraćao pažnju na njeno uređivanje dok bi se spremala za odlazak na “posao”. Da jesam primjetio bi kako se pažljivo šminka, atraktivno odijeva te kako svojom pojavom niti malo ne ostavlja dojam žene koja ide čistit i pospremat nečiji stan. Bio sam slijep kod zdravih očiju. Jebiga, jureći s posla na posao takve stvari sam potpuno zanemario. Odlučio sam uzeti nešto slobodnih dana na koje sam imao pravo te dio godišnjeg odmora. Vanesi ništa nisam govorio. Pravio sam se da svakodnevno odlazim na posao. Jedina mala opasnost da nešto posumnja bila bi da me nazove na posao ali znala je kakva je priroda mog posla kao i to da često budem na terenu pa to gotovo nikada nije prakticirala. Uvijek bi me zvala na mobitel a najčešće bi poslala poruku da ja nazovem nju.
U renta caru sam posudio auto a svoj sam parkirao u dvorištu kuće kolege s posla, Zdravka. Zdravko je znatno mlađi od mene. Ima nepunih 25 godina ali razlika u godinama nije nam predstvljala smetnju kako bi razvili prijateljski odnos. On je živio sam u nasljeđenoj kući. Dovezavši se s autom iz Renta cara zamolio sam ga da me ništa ne propitkuje niti da ikome išta na poslu govori a kada za to dođe vrijeme sve ću mu objasniti. Jest da me malo čudno gledao ali pristao je obećavši da će šutjeti. Znao sam da mu mogu vjerovati. Posuđenim autom krenuo sam u špijuniranje. Ubrzo sam se uvjerio da Vanesine avantre i dalje traju. Jednog dana izašla je iz zgrade u kojoj se zadržala oko dva sata. Bila je u pratnji nekog muškarca. Ušli su u kafić koji se nalazio u prizemlju zgrade i zadržali se nekih pola sata. Više me nšta nije moglo iznenaditi. Nedugo zatim svojim autom došla je do jedne obiteljske kuće. Izašla je i osvrnuula se oprezno lijevo i desno. Tada sam se uplašio da me ne zamijeti ali bio sam predaleko i nije me uočila. Strpljivo sam čekao više od tri sata. Izašla je iz kuće u pratnji dvojice starijih muškaraca. Jedan od njih bio je Milan. Dok je ulazila u svoj auto Milan ju je primio za dupe. Nemalo sam se iznenadio kada sam je idućeg dana pratio a već je pao mrak. Umjesto da nakon obavljenog “posla” u jednom stanu krene kući krenula je u drugom smjeru.
