Prethodnu noć proveo sam s Natali, pili smo i to žestoko, moje patetične rečenice i samosažaljevanje, moje beskrajne priče o tome kako sam sav u komi od kada me je Petra napustila. Natali polako pa sve brže guta moj kurac, skidam njezine traperice, njene predivne male i čvrste sise, svilena pičkica, njen grleni smijeh i hihotanje. Petra me je izbacila iz svog života, bacila u smeće kao poderane hulahopke, iskoristio sam prijateljstvo s Natali i poševili smo se kao dva uspaljena zeca. Cijela priča je došla na svoje. Pub je bio glasan i zakrčen ljudima koji su glasno pričali, pušili i pili pive.
“Zar nemaš nekih boljih planova za večeras?”, upitao sam.
“Bit ću u redu, ne trebaš se bojati za mene, neću napraviti nikakvu glupost.”
“Ne budi blesav” rekla je Natali suosjećajno. Posegnula je preko stola za mojom rukom i ugodno je smjestila u svojoj.
“Za to postoje prijatelji,” Natali je malo stala zagledala se u dno puba. “Makar ja možda nisam najbolja osoba s kojom možeš pričati o Petri.”
“Ma sve je u redu,” hrabro sam rekao. “Ustvari, uopće i ne želim pričati o njoj.” Usprkos mojim plemenitim nastojanjima, prilično sam siguran da smo više od polovice večeri proveli pričajući o Petri. Da budem iskren, ja sam pričao o Petri, a Natali me je pomno slušala. Ne znam ni sam kako je mogla izdržati moja sve pijanija brbljanja o pravoj ljubavi, nevjernim ženama i mojoj nevinosti. Sjećam se da se Natali lagano smješkala, držala me za ruku, pomažući mi jahati kroz moju emocionalnu oluju. Natali je bila zaljubljena u mene već par godina. Ustvari, ona je bila sestra mog dobrog prijatelja s faksa. Moj prijatelj je našao posao u drugom gradu, tako da su prestali moji odlasci kod njega te pričanja s njegovom stidljivom mlađom sestrom.Kada je Natali shvatila da sada, kada se njen brat preselio, više neću dolaziti na kavu, jedan me je dan posjetila, rasplakala se na ulaznim vratima, priznala da je zaljubljena u mene te brzo pobjegla. Slušajući je tada, prelijepu djevojku od dvadeset i dvije godine, kako mi se potpuno emocionalno otvara bilo je nešto najljepše što mi se dogodilo u životu. Znao sam da je trebalo puno hrabrosti da mi to prizna, ali očito njezina zaljubljenost u mene je bila jaka. Ništa nisam poduzeo po tom pitanju, ipak je ona bila sestra mog prijatelja, znali smo odlaziti zajedno van i ja sam se prema njoj ponašao kao prema svojoj mlađoj sestri; bilo je puno smijeha, šala, zadirkivanja njenog brata kako Natali stalno priča o meni, njene ljutnje i crvenjenja. Kada mi je priznala svoju ljubav, rekla je da ništa ne očekuje od mene i da samo želi da ostanemo prijatelji. Brzo sam pristao na takvu opciju, što zbog toga što sam je želio dalje viđati, ipak je to godilo mom egu, što zbog toga što sam htio spriječiti njeno daljnje plakanje. Da, to mi je u potpunosti odgovaralo, samo prijatelji. Na kraju krajeva, Natali i nije bila moj tip žene, previše nježna, krhka i gracilna. Kada sam sreo Petru, Natali je počela lagano nestajati iz fokusa. Nisam je želio potpuno ignorirati, ali nešto slično se ipak dogodilo. Očito nisam bio muškarac koji je sposoban držati u ravnoteži odnos s predivnom ženom poput Petre i družiti se s prijateljevom sestrom. Bez obzira s koliko gorčine i srdžbe mogu govoriti o Petri, jednu stvar moram sam sebi priznati, bila je zapanjujuće lijepa: duge noge, velike i čvrste sise, guza taman po mjeri, more kovrčave smeđe kose. Zaista mi je žao što je nisam uspio nagovoriti da je slikam golu. Mislim da više nikada neću biti s nekom ženom koja će se po izgledu moći mjeriti s Petrom. Da, ta predivna žena me je nakon dvije godine hodanja hladno odbacila i počela živjeti s nekim arhitektom.Već sam neko vrijeme sumnjao da ima nekog drugog, znakovi su bili očiti i klasični, ostajanja duže na poslu, sve češći izlasci s “prijateljicama”, prekidanje veze kada ja dignem slušalicu. Nisam se baš toliko ponizio da je počnem pratiti, iako mi je i to palo na pamet, ali sam je jednu večer dovoljno iživcirao da mi sve prizna na prilično okrutan način.