U prošlom dijelu opisao sam kako je izgledalo kada je prvi puta bila sama s njim, kako je zakoračila u svijet u kojem su granice srama potpuno nestale. Nakon onog telefonskog poziva, nakon onih sati u kojima sam u mraku vlastite kuće slušao zvukove njezine potpune predaje, uslijedio je njen povratak. Povratak koji je označio početak kraja onoga što smo nekada bili, i početak nečega novoga, sirovog i neobjašnjivo privlačnog.
Povratak u tišinu
Nakon onog jutra kada se vratila, kuća je bila ispunjena teškom, gotovo opipljivom tišinom. Srušila se u krevet, nesposobna izustiti riječ, samo je promucala: “Pričat ću ti… kad se naspavam.” Provela je gotovo cijeli dan u dubokom, nemirnom snu, a ja sam hodao oko nje kao duh, nestrpljiv da mi ispriča, ali pazeći da ne odam kako sam dio večeri slušao na mobitelu. Pravio sam se zabrinutim – a iznutra me grizla znatiželja jača od svega.
Kad se probudila, sjela je na rub kreveta, pokrivena plahtom, izbjegavajući moj pogled. Nelagoda je bila totalna. Vidio sam kako joj drhte ramena dok je zurila u pod, stišćući jastuk u krilu kao da traži zaštitu od vlastitih misli. Taj unutarnji sukob bio je vidljiv na njezinom licu – između udane žene koja drži do sebe i nečega novog, tamnog, što se počelo rađati u njoj.
Počeo sam blago, milujući je po kosi: “Nemaš razloga za sram. Ovo je bila naša zajednička odluka. Želim da uživaš dok još možeš, dok si tako privlačna i dok privlačiš muške poglede. Pričaj slobodno.” Te su riječi srušile posljednji bedem.
Ispovijed – njezin glas
Duboko je udahnula i počela, tihim glasom koji je postajao sve sigurniji: “Znaš, kad si me ostavio ispred njegove zgrade… stajala sam tamo duže nego što misliš. Gledala sam u portafon i noge su mi bile od betona. U jednom trenutku izašao je neki sredovječni muškarac i odmjerio me od glave do pete – onako, usputno, ali dovoljno da osjetim što mu prolazi kroz glavu. Valjda sam u tim štiklama i toj majici izgledala točno kao što jesam – žena koja ide na dogovoreno jebanje. Htjela sam pobjeći. Ruka mi je već bila na mobitelu. A onda… nešto se okrenulo u meni. Ušla sam u dizalo i dok sam se vozila gore, gledala sam se u ogledalu. Sama sebi bila sam tako… prokleto sexy. I znala sam da nema povratka.” Zastala je na trenutak, kao da se prisjeća mirisa tog lifta.
“Stajao je na vratima kao da me čekao cijeli život. Nije rekao ništa odmah – samo me gledao. Znaš onaj pogled koji te cijelu rastopi? Ušla sam i odmah me zagrnuo rukama, počeo ljubiti polako, kao da ima sve vrijeme svijeta. Dnevna soba, prigušeno svjetlo, tiha muzika… i na stolu Moët. Zapamtio je. To me je kupilo više nego što bih ikad htjela priznati.” Oblizala je usne, oči malo negdje drugdje.
“Dugo smo pijuckali i mazili se. Drkala sam mu lagano, spustila glavu… pušila sam mu nježno, kao što znam. A onda se nešto u njemu promijenilo. Maknuo je moje ruke, uhvatio me čvrsto za glavu i… više nije bio nježan. Jebao me u usta bez pardona. Nisam mogla ništa reći, nisam ni htjela. Dio mene je bio u šoku, ali drugi dio – taj novi dio koji se budi u meni – taj je samo htio više. Kad je počeo svršavati… nisam mogla vjerovati koliko ga ima. Držao mi je glavu, punio mi grlo. Jedva sam progutala, ostatak mi se cijedio po licu. Vidjela sam se u ogledalu – sexy obučena, raščupana, lice mokro od tuđe sperme. I umjesto da mi bude muka… uzbudilo me to. Sama sebe nisam prepoznavala.”