“Sjeli smo opet na trosjed. On gol, ja još u najlonkama – inzistirao je da ih zadržim, govorio je da ga to izluđuje. Koliko god sam se htjela skinuti, osjećala sam se nevjerojatno moćno u njima. Kao da su one bile jedini ostatak one ‘normalne’ žene, a sve ostalo je već bilo njegovo.”
Glas joj je lagano drhtao dok je nastavila: “Kad me krenuo jebati… nije stajao. Neumoran. Svaka poza, svaki kut, bez milosti. Na momente životinjski, grubo… i da, plašilo me to malo. Ali istovremeno – nikad nisam bila tako prisutna u vlastitu tijelu. Svaki udarac sam osjećala do kosti. Gnječio mi je guzove, govorio da imam najbolju guzu na svijetu, a ja sam mu vjerovala jer me gledao kao da je to jedina istina koja postoji.”
Kratko je prešla preko analnog dijela, pocrvenivši neznatno – taj sram je bio iskren, bez glume – pa nastavila: “Nakon svakog svršavanja postao bi nježan. Ljubio bi me, mazio, pričali bismo. A onda, nakon par minuta, ruka bi opet krenula prema meni i sve bi počelo iznova. Šest puta. Sama sam izbrojala. Osjećala sam se rastegnuto, razvaljeno, bolno… i nikad bolje u životu. Rekla sam mu da sam nedavno dobila menstruaciju, onako u šali da možda mogu zatrudniti. Samo se nasmijao onim svojim hladnim osmijehom i rekao: ‘Znam. Zato te punim.'”
Put kući
“Pred jutro me pogledao kao predmet koji se vraća na policu. ‘Bila si prava kurva. Možeš ići.’ Pozvao mi je taxi. Jedva sam se obukla – ruke su mi drhtale, stvari zgužvane i pjegave. Izgledala sam grozno. I prokleto privlačno.”
U taksiju je morala sjesti naprijed. Vozač je šutio, ali nije skidao pogled. Znao je. Mirisala je na tuđeg muškarca, imala je modrice na bedrima i poderane najlonke. U jednom trenutku pitao ju je izravno koliko košta. Ponudio je novac.
“Prvo me to ponizilo,” rekla mi je, šireći noge pred mojim očima. “A onda me uzbudilo više nego što bih htjela. Ali jednostavno nisam mogla više. Tijelo mi je reklo dosta. Tonula sam u sjedalo i osjećala svaku kap koja polako curi iz mene, i jedino što sam mislila je – kad opet?”
Dani opsesije
Dani koji su uslijedili donijeli su novu energiju – užurbanu, naelektriziranu, pomalo zastrašujuću.
Postalo je ritualom. Prije posla, kad god bi stigla, svratila bi k njemu na “brzinsko pražnjenje” – njegova riječ, ne njezina, ali prihvatila ga je bez pogovora. Ulazila bi sređena, u poslovnom kostimu i najlonkama, a izlazila mokra i napunjena. Odlazila bi na sastanke takva – i u tome je ležala neka bolesna moć. Sjediti među kolegama, profesionalno i sabrano, dok se ispod te odjeće krije jutarnja tajna – to ju je činilo nevjerojatno samopouzdanom. Uzbuđivala ju je pomisao da niti jedan od njih ne zna.
Počela se mijenjati i vizualno. Kraće suknje, dublji dekoltei, uvijek pete, uvijek fine najlonke. Kolege su to primijetile – posebno oni mlađi, koji su se počeli više motati oko nje. Ona je samo uživala, znajući što nosi ispod.
Mene je prestala tražiti sex, milovanje, bilo šta. Bila je toliko “razvaljena” od njega da moj dodir nije dolazio u obzir. Naš intimni život sveo se na to da ja drkam dok čitam njezine poruke s njim, a ona bi mi povremeno drkala ili popušila uz detalje iz jutra. Bio je to bizaran, ali neodjeljivi dio nove dinamike.