Nakon onih prvih izleta s NJIM, naš se brak pretvorio u tihi pakt požude. Više nismo bili samo muž i žena; postali smo suučesnici u njezinoj transformaciji koja je polako brisala svaki trag srama koji je nekada imala. Razgovarali smo o tome stalno – u krevetu, za stolom, na putu autom. Ona je njega i dalje viđala redovito, a ja sam promatrao, slušao i uživao. Ali počeo sam primjećivati nešto što me lagano brinulo. Ona je prestajala razmišljati o posljedicama. Postajala je sve smjelija, sve manje oprezna. Ja sam još imao jednu nogu na zemlji. Ona – nije.
Pripreme: Ritual transformacije
Dani prije partyja bili su jedna velika priprema. Shopping, frizer, kozmetičar, depilacija do zadnjeg milimetra. Isprobavala je kombinacije pred ogledalom, tražila moje mišljenje, odbacivala ga i radila po svome. Spremanje za božićni party njezine firme trajalo je satima. Gledao sam je dok je sjedila pred ogledalom, nanoseći šminku jaču nego inače, tamne sjene oko očiju koje su joj davale izgled predatorice. Njezine oči su imale onaj sjaj koji poznajem – mješavinu straha i divlje iščekivanosti. Izvukla je iz ormara haljinu koju nikada prije nije nosila: crnu, od tankog materijala koji se lijepio za njezinu kožu, toliko usku da joj je ocrtavala svaki mišić na bedrima i svaki pokret bokova. Dekolte je bio toliko dubok da su joj se sise prelijevale preko ruba pri svakom udahu.
“Misliš li da je previše?” upitala me, dok je navlačila tanke, prozirne najlonke od 15 dena. Gledao sam kako njezini prsti polako klize uz njezine noge, zatežući fini najlon preko listova i bedara, dok se crna čipka tangica nazirala ispod materijala.
“Previše je za šeficu,” odgovorio sam, “ali je savršeno za ono što zapravo želiš biti večeras.”
Jedina dilema bile su cipele. Stajala je pred otvorenim ormarom s klasičnim crnim salonkama od dvanaest centimetara u ruci, s izrazom lica kao da donosi životnu odluku.
“Znam da će me ubijati do ponoći,” rekla je. “Ali u drugima neću izgledati ovako.”
“Hoće li vrijediti?” upitao sam.
Navukla je salonke bez odgovora. Odgovor je bio u načinu na koji je prošla pokraj mene prema izlazu.
Razmišljala je o tome tko će je gledati, tko će je dodirnuti. Znala je da njezini podređeni i kolege mjesecima šapuću o njoj. Večeras im je odlučila dati materijala koji nikada neće zaboraviti.
Ispratio sam je do taksija. Stajao sam na ulazu i gledao je kako ulazi u auto – te noge, ta haljina, taj hod. Vratio sam se u praznu kuću i sjeo u tišinu.
Uzeo sam mobitel i napisao mu: Otišla je. Ove noći bi moglo biti svašta. Odgovorio je brzo: Javi se čim se vrati. Hoću znati sve.
Obukao sam njezine nošene najlonke, natočio piće i sjeo čekati.
Klub: Topljenje barijera i plesni razvrat
U klubu je zrak bio težak, zasićen mirisom gina, muških parfema i dima. Počelo je onako kako uvijek počinje – suzdržano. Kolege su stajali u krugovima, pričali o godišnjim ciljevima, svi “normalni” i fini. No, njezina pojava bila je poput granate bačene u prostoriju. Svaki put kad bi se pomaknula, haljina bi joj skliznula centimetar gore, a njezine noge u tim tankim najlonkama privlačile su poglede poput magneta.