Tog jutra kao i svakog drugog ustao sam se prije zore i krenuo u šetnju s psom kod obližnje plaže.
Bilo je to tipično ljetno praskozorje, sparina u zraku, praćena upornim glasanjem cvrčaka, savršena tišina ometena prvim kupačima koji spuštajući se put obale veselo pjevuše noseći sa sobom ranorazne rekvizite proizvedene u azijskim tvornicama.
Zašavši u šumu otpustio sam psa s povodca i pripalio prvu jutarnju cigartetu.
Odbijući dimove među stoljetnim borovima misli su mi otplutale na valovima mašte među stoljeća, miljama i miljama daleko u prošlosti, prošlost kada se sve činilo mnogo jednostavnije nego što to zaista jest., prošlost obilježenu trešnjama i žličicama meda.
Sjetio sam se prvog puta kada sam je ugledao, mislim da je imala 17 godIna tada. Plava kosa padala joj je preko ramena otkrivajući blijedo lice i dva siva oka kako znatiželjno upijaju sve oko sebe, sebično i požudno želeći istražiti svaki kutak ovog svijeta.
Pogledi su nam se sreli i znao sam da će barem na trenutak biti moja.
“ Oprostite, oprostite momak ? “ – ženski glas me vraća u realnost.
“ Da, reci “ – odgovorih razdraženo i malo više obratim pažnju na osobu ispred mene koja me tako surovo izbacila iz mojih maštanja.
“ Da možda nemaš upaljač ?” – priupita me ona ležerno, a moj pogled je ostao fiksiran na njenom zapešču ukrašenom tetovažom.
“ Da, da , svakako , evo izvoli … sviđa mi se tvoja tetovaža btw, jin/jang zar ne ? “ – kažem i dodam joj upaljač.
Ispred mene je stajala cura možda mojih godina , možda malo mlađa al svakako niža od mene, brineta s izraženim jagodicama, crnooka , bez imalo šminke što joj je u mojim očima samo dodatno davalo na ljepoti.
Nosila je majcu na bretele tako mi je pogled letimično odletio put njenog raskošnog dekoltea.
“ Da, da jing/jang”- dobacila je nehajno i usput dodala “ imaš slatkog psa”.
“ Hvala ti , nego ja sam Marin, drago mi je “ , rečem i pružim joj ruku na što se ona osmjehne otkrivajuči sniježnobijele zube i odvrati : “ Ja sam Jelena”.
Izmijenili smo par tipičnih kratkih fraza koje ljudi u ovim prilikama novog poznanstva obično izmjenjuju, znate ono, čim se baviš , odakle si itd itd i ništa nije odavalo ono što če se ubrzo desiti.
Sunce se polako počelo probijati kroz gustu borovu šumu i ja predložim da se bacimo u more što Jelena s oduševljenjem prihvati.
Ostavili smo stvari pokraj velike kamene stijene na kojoj sme sjedili i krenuli put mora korajačujući lagano sada več pričajući jedan drugome o našim posljednjim putovanjima i avanturama. Jelena je naime slično kao i ja, bila nešto kao nemiran duh, lutalica, prokleti Holandez …
Pričajući o svom posljednjem posjetu sjeveru Afrike pogled mi je klizio njenim tijelom svako malo zastajuči na njenim punim, jedrim sisama koje su se njihale u ritmu njenog hoda. Njene duge noge , blago isprčena guza u kombinaciji sa ljetnom vrelinom učinile su svoje i polako sam se počeo uzbuđivati što mi je otežavalo održavati iole normalan razgovor sa njom.
Jelena je dakako sve to primječivala i kao za inat forsirala priču u isto vrijeme se smješkajući pogledavala put mog međunožja.
Tik prije ulaska u more uhvatila me za ruku nježno je položivši na svoju zadnjicu rekaviši mi : “ Hajde, gurni me “.
Umjesto toga okrenuo sam ju put sebe, pogledao u oči uzeo joj ruku i na njeno vidljivo iznenađenje stao sisati srednji prst njene lijeve ruke. Moja ruka je još uvijek bila na njenoj guzi.
Prasnula je u smijeh, približila se te se,poljubivši me prvo u obraz, naslonila na moja prsa.