Došlo je i novo ljeto, vrućine i ono najbolje.. . moglo se opet na more. Jedva sam dočekao da napustim ured i da se zaputim na more, da odvežem jedrilicu i krenem u istraživanje otoka i skrivenih vala.
Kao i zadnje dvije godine žena je odbila ići samnom jer nije mogla podnijeti skučeni prostor na jedrilici, kao da je ona od pet metara, a ne od petnaest. Tako da sam išao sam. Imalo je to nekih nedostataka, pogotovo kod pristajanja ili isplovljavanja zbog užadi i vezivanja, ali opet sa druge strane, taj neopisivi osjećaj slobode okružen samo morem.
Parkirao sam u marini i otišao na brod pripremiti se za isplovljavanje. Znao sam da će mi trebati barem jedan cijeli dan da krenem, jer sam morao javiti u kapetaniju da dam osnovne podatke o svojoj plovidbi, te obnovim papire. A onda još i kupovina potrebnih namirnica. Nešto sam dovukao sa sobom u autu, ali sam većinu kupio u lokalnom marketu, te sam navečer mrtav umoran otišao na večeru u restoran u sklopu marine.
Jeo sam u miru slušajući laganu muziku, dok je za šankom bilo neko veselo društvo. Čuo se talijanski, pa sam zaključio da su došli vikend nautičari koji obično odu do Kornata ili još i bliže, do Cresa i Lošinja, te se tamo usidre i nakon tjedan dana vrate.
Dok sam prolazio kraj njih prema jednom stolu u baru, da popijem malo vina prije odlaska na brod, učinilo mi se da jednu ženu u društvu poznajem. I ona je mene pogledala i nasmješila mi se, a onda se okrenula društvu.
Ja sam sjeo za stol u kutu i pijuckao vino, te listao današnje novine koje još nisam ni pogledao, a onda spazio nekog ispred svog stola. Podigao sam pogled i ugledao onu ženu ispred svog stola:
– Slobodno? -upitala je sa širokim osmijehom, a onda sam ju prepoznao.
– Je, je.. izvoli.. Tamara, zar ne? -rekao sam ustajući i odmičući stolicu, a ona se sa širokim osmijehom na preplanulom licu sjela i kimnula glavom.
– Točno.. a ti si sigurno Tibor? -rekla je pomičući dugu crnu kosu sa vrata i lica, pa sam gledao njen dugi vrat i prema bujnom dekolteu bijele pamučne i skoro pa providne košulje koja je naglašavala njenu preplanulost.
Nakon početnog prepoznavanja smo krenuli u neobavezan razgovor. Od prije sam znao da radi kao tajnica u jednoj našoj partnerskoj firmi, da ima trideset godina i koliko sam shvatio, nije udata. Kako je i sama govorila ‘Uživa život punim plućima (njih je stvarno i bilo) i ne treba joj nikakav balast i sidro’.
Ja sam joj rekao da idem na jedno krstarenje od dva tjedna, a na upit gdje mi je supruga, samo sam prokomentirao da se boji skučenih prostora.
Nakon sat vremena me upitala da li bi primio putnike na brod, a na moj upit koliko njih, samo je tiho rekla da je to ona.
Malo sam šutio kalkulirajući u glavi koliko je to pametno, a onda se nasmiješio i potvrdno kimnuo glavom.
Dogovorili smo se da ujutro oko 7 dođe sa stvarima, pa sam otišao na spavanje. Nisam se baš naspavao, jer sam zamišljao svakakve situacije sa Tamarom, pa sam ga pred jutro morao dobro izdrkati da bi bio opušten.
Pojavila se samo sa jednom velikom platnenom torbom/vrećom u kojoj su bile njene stvari, a na moj upitni pogled, samo je rekla da ne nosi nikad previše prtljage.
