To ljeto sam baš bio u formi. Sa 46 godina na plećima osjećao sam se deset godina mlađim. Živio sam prilično dobro, porodično. Stan u gradu, prelijepo imanje u selu, na brdu. Ostalo od roditelja u naslijeđe. A tu stara preuređena kuća od sitne cigle, okolo vinova loza, dunje, višnje, trešnje, jabuke i kruške. I dosta starog baštenskog cvijeća. Naravno da sam nešto i promijenio, zasijao sam i zasadio raznovrsno ljekovito i začinsko bilje, od origana i matičnjaka, do mirođije i lavande.
To imanje bilo nam je izduvni ventil, mjesto opuštanja i odmora. Supruga Ljilja nije baš često tu dolazila, govorila je da joj je dosta sela. Nije ni sin Mišo, ali jesmo ja i Bilja, moja prelijepa kćerka.
Bila je subota kada smo radili na tom imanju. Trebao sam pokositi travu, obrati šta je za obrati, zaliti, ali i odmoriti se i uživati u domaćim sokovima , vinu i rakiji, koje sam tu pravio i držao u staroj drvenoj magazi.
Bilja je završila gimnaziju, sve petica do petice i konkurisala je na medicini. Jako je željela da postane doktorica, da specijalizira oftalmologiju. Ovih dana iščekivala je sa nestrpljenjem rezultate prijemnog ispita. Bila je uvjeran da je dobro riješila testove, ali uvijek postoji doza opreza.
Bilja je prelijepa djevojka, ne što je moje krvi. Lijepog autoritativnog glasa, divnih zelenih očiju, usana punih i sočnih, a tek tijelo, figura, stas, struk, grudi, guza, listovi nogu, kukovi. Znam da nije moje da gledam u te detalje, ali bio sam ponosni otac jedne skromne i pametne ljepotice.
Bilja nije imala momka, mada je izlazila jednom ili dva puta sedmično. Siguran sam da nije nevina, osjeti se to po promjenama na njenom tijelu. U opuštenoj varijanti, često u stanu je bila u majicama bez grudnjaka, tad bi je njene bradavice odavale, da se radi o jednoj mladoj poželjnoj ženi, koja voli da pokaže svoje atribute. Majka ju je uvijek prekorijevala da nije lijepo zbog mene i brata da pokazuje sise i bradavice i tjerala da se prikladno obuče. Ali čim bi nas dvoje stigli ovdje na brežuljak , na naše usamljeno imanje, uslijedilo bi skidanje grudnjaka. Znalo se destiti da se sunča tamo iza jedne dunje, koja je od roda spustila grane do zemlje i da me je upozorila da će se sunčati u toples varijanti. Ali uvijek mi je to govorila sa osmijehom.
Prvi put kad sam zaboravivši naišao stavila je časopis na sise , oboje smo se izvinjavali, kasnije se navikla i sve je postalo normalno. Govorila mi je o značaju vitamina D i o kulturi njegovanja dojki.
Ni ja nisam bio neko koga ženske nisu gledale. Kružila je priča o meni u školi u kojoj sam radio kao profesor fizičkog vaspitanja da sam obdaren kao magarac. Prijalo mi je to, ali i nekim mojim koleginicama, koje sam zadovoljavao kad god bi poželjele.
I ja sam na imanju kod stare kuće, kako smo ovo mjesto zvali, bio u opuštenoj varijanti. U svilenom šorcu, bez gaća ispod, tako da je moj macan bio oslobođen lastiša i stega. Dizao se često i jako i toga je moja kćerka Bilja bila svjesna. I često gledala, ponekad pocrvenivši u licu i sa blagim osmijehom.