Ajde vas dvoje manijaka, vadite ih van, da vidim kakvi su

Bio je to onaj celavi bilder iz busa.Svo vreme dok sam ja pratio nju ,on je pratio mene tj nas.Stajao sam zaprepasten i preplasen!Prikovan njegovim ogromnim rukama o zid zgrade,i gledao u njegove besne oci.Tada se i devojka okrenula prema nama.

“Ovaj manijak vas je pratio gospodjice…Ko zna sta je perverznjak planirao da vam uradi?!”

“Znam…sve znam…” – obratila se ona nama dvojici i ,sa smeskom od uveta do uveta lagano nam prisla.

“Znam…Znam ja sta je on radio u busu…znam sta je i planirao…Ali ko je od tebe trazio da me spasavas?..muskarcino”

Izraz lica ove gromade ispred mene,je govorio ono sto sam i ja osecao.Oboje smo bili zapanjeni i zabezeknuti njenom reakcijom.Zanemeli smo…a ona nastavila da prica…

“Ali dobro…kad si se vec i ti “javio” upadas u igru…Ajde samnom vas dvoje…Ajde “manijace”…i ti ,heroju moj”

Devojka nam je pruzila svoje nezne rucice sa dugim noktima,kao da ocekuje da nas povede negde.Pribila je mene pod svoju levu ruku,a celavog pod desnu,i povela nas stazom koja nas je sve vise udaljavala od stambenih zgrada.Mi smo je pratili kao poslusna decica…Vise zapanjeni razvojem situacije,nego zbunjeni.Pogledao sam lice celavog i nisam mogao da protumacim kakvu reakciju ono ispoljava.Pogledao sam i curu u oci.A ona se samo vragolasto smeskala i opet mi namignula…Od silne zbunjenosti nisam ni primetio gde nas je odvela,ali zaustavili smo se…zaustavili smo se ispod nekog zabacenog nadvoznjaka,daleko od prometnih puteva i stambenih kompleksa.Svugde oko nas je bilo obraslo travom i sibljem koje je  i virilo iz ispucanih ploca betona.Bili smo u senci od sunaca ove betonske “nadstresnice”.Nigde ni zive duse na vidiku.Nas dvoje smo samo stajali tako,ko ukopani dok se devojka okrenula prema nama i polako prisla celavom i poljubila ga!Zvalavila ga je jezikom dok je on jedva skontao,da joj i uzvrati.Onda je on uzeo i jednu od njenih ,povecih dojki u svoju ruku i poceo da je “mesi”.Prizor kome sam prisustvovao je poceo da me pali.

“Mmmm…heroju moj…moja junacina…Polako duso…ne tako brzo…nesmemo da zaboravimo ni na mog napasnika…Koji je, vidim, spremniji od tebe.”

Naravno,aludirala je na izbocinu iz mojih pantalona,koja je nastala uzbudjenjem iz ove vrele i neocekivane situacije.Shvatio sam da je vreme i da se ja pridruzim ovoj ,novonastaloj igri.Prisao sam im,i jednom rukom i ja poceo da opipavam njenu veliku, meku sisu,preko haljine i brusa.Svoju drugu ruku sam zavukao ispod haljinceta na njen zategnuti,obli guz.Ona je sa svoje dve sake pocela da gladi nase kurceve preko pantalona.Tada je okrenula glavu prema meni i pocela i mene da ljubi.Imala je tako nezne usne i tako vest jezik.Potpuno sam utonuo u taj strastni poljubac,kome se i ona bezuslovno prepustila.Ali onda se ,posle nekog vremena, odvojila malo unazad od nas dvoje,ne skidajuci svoj poglde sa nas.Nasmejala se ,spustila pogled prema svojim grudima i pocela da sklanja brtele od haljine sa svojih ramena.Gornji deo haljine je polako skliznuo do njenih isturenih kukova i otkrio jarko crveni brushalter,koji je skrivao fenomenalne grudi.Bradavice su joj  bile toliko velike i braonkaste,pa su virile iz tog brusa.Ali trenutak posle nisam ni morao da pogadjam kakve su jer je skinula i brus i bacila ga na zemlju.Prelepe sise su se prikazale pred nasim ocima.Kruskastog oblika,oble,cvrste,povece…jaka cetvorka…sa vec pomenutim ogromnim braonkastim areolama.Tada je svoje ruke naslonila na svoje guzove,pomerila ih prema bokovima i zavukla ispod poluspustene haljine,koja je sada izgledala kao suknjica koja visi na njenim kukovima.Palcevima je dohvatila svoje ,uskoro smo videli dok ih je spustala niz svoje butine,isto jarko crvene gacice,koje je spustila i preko clanaka,i stiklica i bacila i njih na beton pored sebe.

Please wait...

Imamo još za tebe...

Možda Vam se sviđaju i ove
Subscribe
Notify of
guest
0 Komentari
Inline Feedbacks
Vidi sve komentare
0
Ostavi svoj komentarx