Zahvalie smo čovjeku i krenule. Auto je gadno rondao ali dovezle smo se do tog mjesta koje nam je spomenuo proćelavi vozač. To mjesto bilo je u stvari nešto veće selo ali bilo je uredno i pristojno uređeno. Brzo smo pronašle servis auspuha. No problem je bio što je bila subota i servis više nije radio. Opet sreća u nesreći je bilo to što je je servis bio odmah uz kuću vlasnika.
Pozvonile smo na vrata i uskoro se pojavio čovjek koji je bio vlasnik servisa. Objasnile smo mu naš problem međutim njemu se danas više nije radilo. Molile smo ga, upotrijebivši sav svoj šarm, da nam ipak sredi kvar, a kada smo spomenule da ćemo platiti duplu cijenu pristao je. Uz to dale smo mu novac unaprijed što mu se dodatno svidjelo. Rekao nam je neka odemo negdje na piće ili kavu. Kada bude sredio auspuh auto će parkirati u svom dvorištu a ključeve će ostaviti u bravi ako nas još ne bude.
Bez obzira na problem s autom raspoloženje nam se popravilo. Odlučile smo malo prošetati, razgledati to malo mjesto i onda negdje popiti piće. Imale smo vremena. Prolazeći ulicom privlačile smo pozornost mještana, pogotovo muškaraca koji su se svi redom okretali za nama. To nam je godilo i zabavljalo nas. Ugledale smo tablu na kojoj je pisalo da se stotinjak metara dalje nalazi restoran. Uz domaće specijalitete nudile su se i sobe za noćenje. Došavši do restorana ušle smo i iznenadile se jer restoran je bio jako lijepo uređen. Iako nismo bile posebno gladne odlučile smo naručiti nešto za večeru. Iz restorana se kroz staklena leptir vrata izlazilo u hodnik gdje se nalazio toalet, a nasuprot spomenutih vratiju, s druge strane hodnika nalazila su se ista takva vrata koja su vodila u prostor koji je bio klasičan cafe bar, barem mi se tako činilo, no prostor tog cafe bara bio je prilično velik. Koliko sam kroz staklo mogla vidjeti, dok sam išla prema toaletu, bar je također bio lijepo sređen a unutra je bilo dosta gostiju.
Završile smo s večerom i lagano ispijale vino kada se iz prostora spomenutog kafića začula glazba. Upitno smo pogledale u tom smjeru a mlada i ljubazna konobarica, koja nas je posluživala, objasnila nam je kako svakog vikenda u lokalu svira živa glazba.
Platile smo račun i ustale od stola. No bile smo znatiželjne pa smo odlučile zaviriti kroz vrata u prostor odakle se čula glazba. Stajale smo u hodniku i promatrale. Zaključile smo da taj prostor s glazbom izgleda jako pristojno pa možda ne bi bilo loše da malo uđemo i osjetimo atmosferu.
Čim smo ušle odmah smo privukle pozornost prisutnih gostiju. Bilo je to malo mjesto i većinom su se svi, ili gotovo svi, međusobno poznavali. Osim toga nas četiri izgledale smo istovremeno elegantno ali i jebozovno. Mislile smo kako ionako imamo vremena pa nije zgorega da se malo zadržimo i popijemo koje piće. Naručile smo četiri čaše vina i vrlo brzo bile poslužene. Nismo otpile ni pola kada je konobar za naš stol donio još četiri čaše vina kazavši nam kako nas to časte momci koji su sjedili malo dalje u kutu lokala. Bacile smo pogled prema njima i uočile da se radi o vrlo mladim dečkima koji, uz to što su bili mladi, uopće nisu loše izgledali. Prihvatile smo piće i nazdravile im. Sviđalo nam se, i godilo nam je, to što nam se nabacuju tako mladi dečki.
