Oni su sjedili za dva spojena stola i bilo ih je, činilo mi se tada, sedam ili osam koliko sam mogla vidjeti. Glazba je zasvirala i nakon minutu-dvije dvojica od njih ustala su od stola, prišli k nama te mene i Tanju zamolili za ples. Nije bilo razloga da ih odbijemo. To je ohrabrilo i druge iz njihova društva pa su još dvojica došli i za ples zamolili Mirelu i Zlatu. A što jest, jest… Dečki su bili mladi i zgodni. Čvrsta mlada tijela, lagano preplanuli od sunca i očito dobro narajcani jer, kada me onaj s kojim sam plesala malo jače privio k sebi mogla sam osjetiti njegov tvrdi kurac što me lagano ali opasno palilo.
Nakon runde plesa ljubazno su nas pozvali za svoj stol. A nas nije trebalo puno nagovarati. Nismo imale ništa protiv malo flertovanja s mladim i nabrijanim dečkima.
Sjele smo k njima za stol i vrlo brzo saznale da oni nisu iz ovog kraja. Naime, oni su bili radnici na obližnjem gradilištu. Njihova firma radila je na gradnji lokalne ceste što je od tog mjesta vodila do ceste koja je opet vodila do novog autoputa. Sada su trebali nastaviti s poslom tu u neposrednoj blizini ovog mjesta. Trebao se graditi lovački dom s pratećim sadržajima kao što je restoran i sobe za noćenje.
Naime taj kraj pohodili su lovci iz Italije, Austrije i Njemačke pa je lokalna zajednica odlučila izgraditi taj tzv. Lovački dom jer su ostvarivali lijepe prihode od lovnog turizma. U međuvremenu zbog financijskih problema došlo je do zastoja u gradnji. Većina radnika preselila se na drugo gradilište a njih devetorica ostali su tu kako bi dovršili neke sitne poslove, čuvali strojeve i alat te prema potrebi izvršili neke pripremne radnje za nastavak gradnje. Sve su to nama ti dečki detaljno ispričali. Četvorica su bili iz Bosne, jedan Albanac, jedan Rumunj, dvojica iz Zagorja i jedan iz Međimurja. Najstariji među njima zvao se Zoran i imao je 26 godina. Najmlađi su bili Mihael rođen u Zagorju te Miralem iz Bosne koji su imali tek 19, odnosno 20 godina. Sad nam je bilo jasno zašto su tako dobro građeni i mišićavi, kao i to zašto svi imaju preplanuli ten. To je bila posljedica fizičkog rada na otvorenom.
Najprije su u toalet otišle Mirela i Tanja a potom ja i Zlata. Odmah sam uočila da je Zlata prilično narajcana a ona sama jedva je dočekla da mi objasni zašto je tomu tako. Plesala je s dečkom koji se zvao Ramiz, to je onaj ranije spomenuti Albanac. Kada ju je privio k sebi osjetila je kolikom kurčinom Ramiz raspolaže i to ju je totalno zaludilo i uzbudilo. Upozorila sam je da se smiri i kontrolira ali količina ispijenog vina u suradnji s uzbuđenjem kojeg je osjetila činili su svoje. Postajalo mi je jasno da stvari polako izmiču kontroli.
Moje prijateljice počele su se ponašati kao napaljene kuje a ni ja nisam bila bolja, moram priznati. Kada su dečki predložili da odemo s njima do njihovih baraka kako bi nam pokazali gdje i kako žive te da tamo s njima popijemo još koje piće Zlata je odmah, bez rezerve, bila za to. Iako sam bila lagano opijena vinom shvaćala sam kamo ovo vodi, no moje prijateljice sada su prihvatile ulogu elegantnih drolji koje su nekim slučajem zaglavile u provinciji pa sad žele isprobati i tu stranu života.
