Zlata je djelovala na sve nas i ubrzo ni jedna od nas nije imala ništa protiv posjeta radničkim barakama. Dečki su do lokala stigli nekim prastarim kombijem. Zoran je mene i Mirelu tim kombijem odvezao do servisa gdje smo ostavile auto. Auto je bio popravljen i parkiran u dvorištu, baš kako je vlasnik i obećao. Mirela i ja sjele smo u auto i dovezle se nazad do lokala gdje su nas napolju već čekali dečki i naše dvije prijateljice. Slijedile smo kombi a moje cure ponašale su se prilično razulareno komentirajući mlade muškarce.
Nakon dva-tri kilometra zaustavile smo se ispred tri radničke barake. Jedna baraka je služila kao spremište za alat i manje strojeve, druga je bila opremljena kuhinjom, blagovaonom i na njoj je plavom bojom bio napisan broj 25 , nekoliko spavaćih soba, toaletima, umivaonicima i tuševima, dok je treća služila isključivo kao spavaonica ali sad, obzirom da radnika nije bilo, bila je zaključana. Njih devetorica za spavanje su koristili baraku gdje je bila blagovaonica. Tu su se nalazile i tri spavaće sobe.
Iznenađujuće za mene je bilo to što je sve bilo uredno i čisto. Barake iznutra uopće nisu izgledale onako kako bi obično mogla zamisliti radničke barake. Uveli su nas u prostor blagovaonice. Tu su se nalazila u jednom dijelu tri stola sa stolicama, potom dva stara trosjeda, fotelja i tv, a na drugom kraju sobe uza zid bio je krevet. Na tom krevetu spavao je najmlađi Mihael. Dečko rođen u Zagorju koji je volio kuhati pa je on bio zadužen za kuhanje jutarnje kave, spremanje doručka, kasnije ručka i večere. Ustajao je prije svih pa je stoga i spavao u toj prostoriji. Mihael je imao prekrasne zelene oči i uistinu mi se svidio na prvi pogled.
Kada su nam objasnili da Mihael kao najmlađi ima ulogu kuharice i domaćice dok oni obavljaju fizičke poslove, Zlata nije mogla izdržati a da ne upita služi li im on osim kao kuharica i kao jebaljka. Dečke je to nasmijalo ali Mihael se zacrvenio što je meni bilo jako simpatično pa sam ga zagrlila i poljubila u obraz. Zlata je sjedila uz Ramiza trljajući se o njegovo bedro. Sada je već bilo više nego očito da je Ramiz žestoko napaljen a Zlatina ruka koja je klizila njegovom nogom, opasno blizu njegova kurca, dodatno je kod Ramiza palila ionako već rasplamsalu vatru.
Počastili su nas vinom iz domaće radinosti i vino mi se nije uopće činilo lošim ili sam možda već bila dovoljno pijana da ne osjetim koliko je loše, ako je bilo loše. Pored tv-a se nalazila neka stara muzička linija i s nje se čula glazba. Zlata je ustala i pojačala ton te uzela Ramiza za ruku pozivajući ga na ples. Dok su oni plesali pripijeni jedno uz drugo mi smo im nazdravljali i pljeskali im. U jednom trenutku jezici su im se isprepleli. Bilo je to jako vatreno ljubljenje. Ramiz je rukama zadigao Zlatinu haljinu iznad guzova što je kod ostalih izazvalo oduševljenje. Zlata se raspojasala do kraja. Gurala je Ramizu jezik valjda do krajnika. Ramiz joj je spustio gaćice najprije do koljena a onda se sagnuo i skroz ih joj ih skinuo. Zlata napaljena do boli nije se protivila.
