” Pa šta si mi uradila jebote…ne pamtim kad sam ovako svršio a da nisam jebao. A jebat ću te, samo da malo predahnem..nećeš ostati nejebana, znaš?
” Jesam dobra, ha? Nečeš me danas jebati zato što moram ići, mama mi rekla da brzo dođem da idemo tetki. Al nema veze, meni je bilo lijepo i to što si svršio brzo i onako me zalio shvatam kao kompliment, znaš? – rekla je s osmijehom dok se oblačila i stavljala dezodorans.
” Dobro hajde, ako je već tako, ali znaj da ćeš dobiti za ovo…i to veoma brzo..obećavam “
Dugo sam taj dan mislio na to pušenje i nju u suknjici, par puta ga izdrkao na te slike u glavi. Već sam počeo planirati sljedeći naš susret među četiri zida i slatko se smijao jer mnoge stvari sam želio da joj radim taj dan.
Sutradan na poslu, na pauzi za kafu, odvukao sam je iza automata dok još uvijek nisu nagrnuli radnici okrenuo je i na uho šapnuo kako je jedva čekam opet u svom stanu i kako će ga dobiti kao nikad ni od jednog njenog momka i jebača prije. Nije se baš ugodno osjećala kad bih spominjao njene prošle momke i jebačine što sam vidio u njenom rezervisanom osmijehu ali ja sam volio misliti o tome, nakon što sam gledao snimak na kome se jebe Dženi, moja prošla djevojka.
Nakon što smo prekinuli gledao sam taj video još mnogo puta i drkao na njega a primjetio sam da ni na jedan video ili pornić nisam brže izdrkao. Već tad sam se počeo ložiti na to, na činjenicu da i neko drugi može da ti izjebe djevojku, možda i bolje nego ti, i tu misao nisam mogao izbaciti ni sa Nejlom, svojom novom djevojkom. Ložila me strašno pomisao da ju je nekad neki lik koga ja nepoznajem izjebao, možda u nekom autu ili motel sobi i da mu je popušila kurac veči nego moj baš onako klečeći na koljenima kao danas meni.
Poslije pauze mi je rekla da će danas doći njena najbolja prijateljica Jasmina, o kojoj mi je pričala dosta puta, da se prijavi za posao. Čuo sam dosta o njoj ali nikad nisam imao priliku da je upoznam budući da nismo živjeli u istom gradu. One su živjele u jednom manjem mjestu, koje se nalazilo između mog grada i firme u kojoj smo radili, koja je bila udaljena nekih četrdesetak kilometara. Svaki dan bi autobus koji je bio organizovan za radnike iz mog grada i okoline stajao na stanice usput i kupio ostale pa tako i u njihovo mjesto nadomak firme.
Taj dan je došlo desetak novih radnika većinom žena i djevojaka koje su ispunjavale aplikaciju i razgovarale sa šefom smjene čija se kancelarija nalazila odmah do moje. Čekali su ispred, kao u nekom lobiju na spratu firme koji je bio napucan, čist i opremljen kompjuterima i opremom za raliku od donjeg dijela, gdje je bila proizvodnja, koja je bila čista suprotnost tog gornjeg uređenog dijela. Kroz staklo na uredu vidio sam dva momčića dvadesetih godina, onako skromno obučena koji su se izdvojili malo pored njih i vjerovatno dijelili iskustva i nervozu od predstoječeg razgovora. Tri starije gospođe su sjedile na sofi u lobiju i pomalo izvirivale da li će se vrata kancelarije šefa smjene otvoriti i napokon ih pozvati da uđu. Bilo je očito da ni jedna od njih nije Jasmina a već je prošlo desetak minuta od dogovorenog termina pa sam pomislio da možda ne zna naći firmu i krenuo do Nejle da joj kažem i da je pokuša nazvati da vidi o čemu se radi, budući da mi je pričala o teškoj situaciji u njenoj porodici i koliko joj treba posao. Taman što sam izašao iz kancelarije, pozdravio prisutne u lobiju i krenuo silaziti niz stepenice u susret mi se penjala mlađa djevojka i nervozno izvirivala tražeći ostale.