Nejla i ja smo pripremili moj stan za dolazak gostiju. Ona je napravila obilnu večeru a ja sam po željama kupio pića kakva žele da piju i malo iza osam uvečer zazvonilo je zvono na vratima. Moj brat je došao sa svojom mlađom djevojkom Amrom, s kojom je u vezi tek nekoliko mjeseci ali ipak su još davno odlučili da usele u njen stan koji joj je ostavila mama prije nego se odselila s ocem u veliku porodičnu kuću na periferiji grada. Njih dvoje su bili savršen par, kao što bi ljudi rekli, bar za javnost i tuđe oči, iako su bili totalno različiti. Za razliku od njega koji je večinu vremena bio ozbiljan, ona je uvijek tražila prostora za zajebanciju i šalu, čak i onda kad ne bi trebala, a svakako su bili par s kojima se može i danima sjedit i pričat a kamo li dočekat Novu godinu. Tako smo se već uveliko nas četvoro zezali, pričali i smijali ne obračajući pažnju na sat i vrijeme kada se oko pola deset ponovno začulo zvono na mojim ulaznim vratima. Moju zezanciju i raspoloženje istog trena su ponovno prekinuli oni isti jebeni trnci koji prolaze kroz moje tijelo kad vidim Jasminu, a znao sam da je ona na vratima i da ću je vidjeti nakon par dana pa sam odmah pokušao da se saberem i da je što manje gledam i pričam s njom, a nadao sam se da i ona baš isto tako razmišlja ne bi li noć protekla što bezbolnije i ugodnije.
Otvorio sam vrata ispred kojih je stajala Jasmina i već digla jednu nogu skidajući cipele koje je nosila kad je dolazila na razgovor za posao. Pored nje je stajao Mirza, njen dugogodišnji momak, krupan, pomalo debeo, s kratkom vojničkom frizurom i malim naočalama s dioptrijom. Nakon kratkog upoznavanja na vratima poželio sam im dobrodošlicu nakon čega su ušli u stan i skinuli kapute. On u farmericama i bezveznoj plavoj košulji koju kao da je na frku kupio prije pola sata jer ga ona natjerala budući da se ona baš dotjerala za ovu noć. Da ne bude zabune, svi smo se u nekoj mjeroj lijepo obukli, čisto da se zna da je novogodišsnja noć i da se razlikuje od ostalih, ali Jasmina je bila posebna, ili se meni učinilo tako, zato što sam se potajno i bojao njenog outfita u kojem će doči. Kratka, uska bež haljina, malo iznad koljena ispod koje su bile štramplice boje kože s jedva primjetnom čipkom i cvjetovima i naravno duboki dekolte kojim je znala iskazati svoje velike sise koje je za ovu priliku dodatno podigla vjerovatno nekim specijalnim grudnjakom kakve žene danas uveliko koriste, posebno one s manjim sisama. Kosa spuštena, čista i ispeglana s jednom bež ukosnicom na strani, koja je više bila tu kao ukras nego kao neka svrha. Nikad do tada je nisam vidio našminkanu u toj mjeri, a bolje da nisam ni tada, jer sam naprosto bio zapanjen koliko je bila lijepa, a to mi nije trebalo..toga sam se najviše i bojao…jarkog crvenog karmina i crne olovke kojom je istaknula ionako tamne oči koje su odmah počele da prodiru kroz mene dok me gledala s osmijehom i pitala gdje će ostaviti kaput…
Ispočetka sam se dobro kontrolisao i pokušavao što manje da gledam u njene noge prebačene jedna preko druge dok sam u isto vrijeme maštao o tome kakve su joj gaćice i potajno se nadao da ću ih vidjeti kad bude opet prebacivala nogu da izbjegne trnjenje. Želio sam to, ali ni u ludilu se nisam usudio pogledati jer sam se bojao da će baš neko tada uloviti moj pogled i protumačiti ga baš onako kako i treba da ga protumači. Kako je noć odmicala i približavalo se dvanaest sati i kako se više pilo i sve glasnije pričalo nisam mogao odoljeti nego da iskoristim priliku da je pogledam i odmjerim, dok Nejla nije bila tu i dok je Mirza bio u nekom dubokom već pomalo pijanskom razgovoru s mojim bratom i njegovom curom. Ne znam da li na žalost ili na sreću i ona je isto to čekala i nije propuštala priliku da me pogleda onim pogledom kakvim me gleda poslije našeg susreta, a mogu se zakleti, sad još probojnijim u kome sam vidio još veću strast i požudu. Sve duže smo željeli da se gledamo direktno u oči i sve manje se obazirali da li će neko provaliti te poglede što me je još više uzbuđivalo, kao i sve ostalo što je zabranjeno i loše. Jedan takav pogled je trajao i desetak sekundi a prekinuo ga je moj brat rekavši da će za pet minuta otkucati dvanaest, stišao muziku i prebacio na kanal na kome je bio novogodišsnji program i odbrojavanje. Svi smo ustali sa svojih mjesta i stali na sobu ispred stola očekujući tih famoznih dvanaest koje isto tako dočekujemo svake godine.