–radi se o muškarcu kojeg nikad nisam ni vidjela ni čula.. želim ga.. a subota je tako prokleto daleko …realist u meni je doživio infarkt-
Tražim time out i da se čujemo kasnije jer kao imam posla no istina je da sam se potpuno pogubila. Ja koja inače sve imam pod kontrolom, mjerim i važem svaku svoju riječ, svoje ponašanje, oblačenje…NE NE NE i NE.. to ne mogu biti ja.
Pred kraj radnog vremena Mario se ponovo javlja, opušteno i neobavezno ali ipak pita bismo li se ipak mogli vidjeti danas. Objašnjavam tehničke probleme s autom i da ne mogu nikako barem do petka.
Usput pitam za boju očiju tek tako bez veze, stiže odgovor :“jedinstvene plave“ 185; 85.. horoskopski škorpion…Vau opet mi se uskovitlalo oko trbuha.. odgovaram: zelene, 165…a ovaj drugi broj odbijam priznti jer sam već rekla godine…. Uvjerava me da mu kilogrami nisu važni što meni mami osmijeg na lice jer ih zapravo i nemam previše iako me onako baš ima na svim mjestima gdje me treba biti…ali to neka bude iznenađenje za susret. Večina moje visine otpada na noge u odličnoj formi, u grudnjaku petica, a ni stražnjica ne zaostaje…kosa duga tamna i svijetle oči…obično nepogrešiva kombinacija…Ne bojim se ja susreta zbog izgleda već zbog demona koji se bore u mojoj glavi.
Jedan mi neda da odustanem od onoga što želim probati pa makar samo jednom, dok me drugi podsjeća na opasnost u koju srljam poput guske u maglu.
Nakon radnog vremena ne šaljemo poruke po dogovoru no ja sam i dalje u oblacima. Želim ga, a nikako ne bih smjela…prolazi mi negdje kroz stoti dio mozga da bi se moglo raditi o tko zna kakvom manijaku…no ni ta misao ništa nije promijenila…
Saša je top igračica