Dok su svi sjedali u aute mi smo polako krenuli pješice. Snijeg se je otopio što je uzrokovalo puno blata na putu koji nije asfaltiran. Računao sam da pošto je tek prošlo podne pa da ne trebamo žuriti nego laganim korakom dođemo do kućice, tamo provedemo malo vremena i prije mraka se spustimo do auta. Također sam još planirao navečer svratiti do kafića da se nađem s ekipom.
Dok smo bili u kolibi nisam bio nasamo sa Leom jer uvijek netko bio tamo ali kad bi se sreli i pogledali oboje bi se onako sramežljivo nasmijali. Cijelo to vrijeme nije bilo niti trenutka da nisam mislio na to kako sam jebao vlastitu sestru a još više na to koliko je iskusna i kako se dobro jebe. Sjetio sam se da je rekla da se počela jebati prije 5 godina, a ja sam mislio da u životi nije vidjela kurac u živo a kamo tek probala.
Navečer kad bih legao vrtio sam u svojoj glavi film unatrag i razmišljao s kim se je ona sve družila, tko ju je sve mogao jebat, koliko njih, gdje, kako? Htio sam sve to znati. Iako je još tamo dala do znanja da neće pričati o tome, nadao sam se da će mi jednom sve ispričati. Možda jednog dana kad stekne više povjerenja u mene.
Ja: -”Pa mogu ti reći da nije bilo loše, čak mi je bilo i zabavno.”
Lea: -”Ma super je bilo. Napravili smo i puno posla i puno smo se zabavljali.”
Ja: -”A i hrana je bila… koliko smo mi pojeli u ova 3 dana, drugi ljudi toliko ne pojedu tjednima.”
Lea: -”A bogami ste ga i popili.”
Ja: -”Jesmo, uh, a nije baš da ste i vi pile vodu, ha ha.”
Lea: -”Joj što sam se ja nasmijala oko Velibora…”
Ja: -”On se nije trijeznio svih ovih dana.”
Lea: -”Kad je bio stavio one brkove i oponašao djeda… ha ha ha.”
Ja: -”Ajme ja sam se kidao od smijeha.”
Pričajući stigli smo do mosta, prešli na drugu stranu i sad je slijedio uspon. Ovog puta nije bilo ni kiše ni snijega ni vjetra. Bio je malo prohladan ali lijepi dan. Trava je još uvijek bila mokra od snijega koji se je topio da vrha brda tako da smo hodali polako i oprezno. Trudio sam se da ne hodam brzo nego da održavam tempo koji njoj odgovara i polako smo se uspinjali. Kad smo došli do polovice uspona stao sam.
Ja: -”Polako, nitko nas ne tjera, ne moramo žuriti.”
„Naravno, odgovorila je Lea i izvadila bocu vode.
Malo smo popili i nastavili dalje. Drugi dio uspona je bio strmiji pa smo se kretali sporije ali ipak nakon nekog vremena stigli smo do vrha. Zastali smo i divili se predivnom pogledu koji se je pružao s jedne strane na planine a s druge strane na dolinu gdje je bilo smješteno nekoliko sela, među kojima i naše. Nije izostalo ni slikanja naravno.
”Kućica bi trebala biti pedesetak metara niže prema tamo.” – pokazao sam rukom smjer i nastavili smo hodati. Ubrzo smo se našli „na mjestu zločina”. Bili smo ispred te male lovačke kolibice u kojoj sam jebao sestru. Ušli smo unutra. Sve je bilo onako kako smo i ostavili. Sunce je prodiralo kroz jedini prozor tako da je topla svjetlost osvjetljavala krevet točno onakvog kakvog smo ga ostavili dok je ostali dio prostorije bio u sjeni.
Ja: -”Izgleda da nitko nije dolazio ovamo.”
Lea: -”Da, sve je isto ostalo.”
Ja: -”Hoćeš da zapalim vatru?”
Lea: -”Pa ne znam, možeš.”
Ja: -”Ili ćemo se grijati ispod deke, ionako ne možemo baš dugo ostati.”
Lea: -”A da, imaš pravo.”
Idemo li dalje sa nastavcima?