Još u osnovnoj školi postao sam zaljubljenik u disco glazbu a krenuvši u srednju sve više me je interesirala elektronska glazba, a i ekipa koja je bila podložna toj subkulturi potpuno mi je odgovarala. Bilo je to doba kad se ekipa u školi dijelila na rejvere i rokere. Tada nisam poznao nikog tko sluša narodnjake a čak i slušanje Olivera bi se smatralo jadnim i zaostalim.
Ali to je bilo nekad, danas su neka druga vremena. Preko ljeta dolazio bi bratić iz Njemačke i pričao mi kako u Njemačkoj postoje festivali i partiji od svih vrsta i podvrsta elektronske glazbe, gdje ljudi konzumiraju exstasy i partijaju danonoćno.
Sredinom prve polovice devedesetih kad sam maturirao, kao poklon dobio sam dopuštenje da posjetim naše najbliže rođake u Munchenu.
Damir, moj bratić inače 3 godine stariji od mene odveo me na party. Nakon tog prvog partija više nisam bio isti. Tko nije doživio takvu euforiju i slobodu u kojoj su um i tijelo vođeni glazbom a oslobođeni zabranjenim supstancama u takvom skladu a ljudi jedan iz drugog izvlače ono najbolje, neće moći znati o čemu pričam.
Damir je bio pametan momak i uvijek ću se sjetiti njegovih riječi: -”Slušaj, znam kako se sad osjećaš, znam da sad želiš ponavljati ovo svaki vikend ali to tako ne funkcionira. Ako to radiš redovito više ti neće biti ovako dobro a često konzumiranje sintetike može te uništiti u kratkom roku. Jednom do dva puta godišnje je ok ali češće nikako. Vidiš kako ja također brijem a ne uzimam ništa, popijem tri, pet, deset piva i ponese me zika i atmosfera. Ovo ti je sad pomoglo da ti se otvori onaj zaključani dio uma i to je to. Nisi seljačina koja ne kuži foru pa se mora razvaliti da bi se dobro osjećao na ovakvom mjestu.”
Od kad sam se vratio doma nisam prestao pričati o tom događaju, u toj glazbi, o osjećaju koji sam imao, o tim ljudima, curama koje su tako pristojne i pristupačne, osjećaju neopisive sreće koji tamo vlada…
Onda sam čuo od ekipe iz Zagreba koja ljetuje kod nas na Krku da i u Zagrebu ponekad bude takvih partija.
Nakon par tjedana bio sam pozvan da sa frendovima dođem u Zagreb na jedan od rijetkih, tada su se zvali rave party iako glazba nije bila rave nego mješavina trance-a i house-a.
Sjelo je nas 5 u jugića i pravac Zagreb. Prijatelji su nas dočekali i ubrzo smo došli u klub. Mogu reći da osim nekih tehničkih elemenata nije bilo neke bitnije razlike između Njemačkog iskustva i ovog. Atmosfera je bila identična, ljudi također sretni i prijateljski raspoloženi. Da, također je bilo famoznih tabletica koje su nam sredili frendovi iz Zagreba. Gledao sam ove moje kako u čuđenju šetaju okolo sa pivom u ruci. Vidjelo se na njima da još ne kuže ništa, vidjelo se da su prvi puta na ovakvom mjestu.
Ja sam stajao na šanku i počeo pričati sa jednom curom i pritom kalkulirao smijem li popiti koju pivu ili ne, s obzirom da ipak moram voziti natrag. Pričao sam toj curi kako sam bio u Njemačkoj na partiju, ona je ispričala svoja iskustva. Toliko smo se zapričali da sam neko vrijeme zaboravio na moju ekipu a onda sam i tražio pogledom i na moje iznenađenje ugledao ih kako plešu na podiju što je inače bilo nezamislivo.
