Dok mi je Verica pokazivala okućnicu mama je bila zaokupljena Alexom. Ubrzo smo ušli u kuću. Popeli se stepenicama na razinu polukata i ušli u to moderno izdanje kuće. Ravno je vodio dugi hodnik a dolje se išlo stepenicama prema garaži, bazenu, podrumu… Sa lijeve strane hodnika bilo je više malih prostorija koje su uglavnom namijenjene za odjeću i cipele i kupaona a na sredini hodnika se u desno ulazi i ogroman dnevni boravak. Kuhinja i blagovaona su sa lijeve strane ali sve je u jednome dijelu. Stepenicama se ide gore u sobe.
Popeli smo se gore i Verica nam je pokazala našu prostoriju u kojoj ćemo boraviti sljedeća 2 dana. Bila je to velika prostrana soba sa jednim bračnim krevetom i jednim solo krevetom sa strane. Veliki ormar, stolić i stolice, balkon i kupaona.
Kad smo se smjestili spustili smo se dolje. Mama se nije odvajala od malog te su one dvije pričale ko navijene. Uspio sam shvatiti da će Jiri doći kući na ručak a ja sam se išao prošetati po kvartu. Vidio sam puno lijepih cura putem. Svidio mi se taj grad. Prolazio sam pored autobusne stanice i jedna predivna plavuša upitala me nešto na češkom. Shvatio sam djelomično da pita koji broj vozi negdje. Objasnio sam joj da sam stranac ali sam odmah izvadio mobitel i ponudio joj da potražimo ono što treba znati. Ubrzo smo pronašli informaciju i djevojka mi se lijepo zahvalila. Pružio sam joj ruku i predstavio se. Nasmijala se i rekla da se zove Natalija, da je iz Rusije i ovdje radi kao dadilja. Taman je došao autobus. Brzo sam je upitao za prezime i dali joj mogu poslati zahtjev za prijateljstvo na fejsu. Dok je ulazila u autobus rekla je:
-”Natalija Tihonova”. Ili Tikonova, ili možda Tironova.
Nisam mogao dobro razumjeti jer su se vrata autobusa već počela zatvarati. Kako je autobus odlazio ona je sjela kraj prozora nasmijala se i mahala mi. Bože, trenutno sam se zaljubio. Sjeo sam u čekaonicu i pretraživao fejs tražeći Nataliju Ti… nešto. Nisam uspio. Ali neću odustati. Pronaći ću je kad tad. Polako sam se vraćao u kuću.
Kad sam došao Jiri je bio kod kuće. Pozdravili smo se i odmah me je pozvao da dođem s njim na terasu popiti pivo dok čekamo ručak. Dok su one dvije pripremale ručak nas dvoje smo sjedili i pijuckali pivo. Jiri je uspješni odvjetnik. Glupo mi je reći za nekog muškarca da je zgodan ali ako bi gledao iz ženskog kuta, sigurno bi se tako moglo reći. Barem za one koju vole muškarce srednjih godina u dobroj formi, koji drži do sebe a koliko čujem neke žene vole kad muškarac ima malo sijedu kosu. Uz sve to Jiri je vrlo karizmatičan. Naučio je nešto Hrvatski tako da komunikcija ide bez problema a ako baš nešto zapne pomognemo se s engleskim.
Nakon ručka sjedili smo vani. One dvije nisu stale pričati što je i razumljivo dok smo Jiri i ja lagano pijuckali pivo i vodili potpuno drugačije razgovore. S njim je ugodno razgovarati, visoko je obrazovan i komunikativan. Pa naravno da mora biti takav kad je advokat. Naravno da smo započeli razgovor uz nezaobilaznu temu korone pa se onda uhvatili politike i novog svjetskog poretka. Također sam shvatio da je Jiri odličan poznavatelj sporta i glazbe.
Očekujete li nastavak?