Kako je vrijeme prolazilo a one dvije se nisu gasile Jiri je predložio da nas dvoje idemo da mi pokaže grad. Njih dvije su se složile da je to dobra ideja. One bi vjerojatno tako mogle pričati danima.
Sjeli smo u njegov Mercedes u ubrzo stigli u grad. Bilo je popodne i bilo je prilično vruće. Posjetili smo Starogradski trg, Praški dvorac i Karlov most. Grad mi se svidio na prvu. Puno kafića, puno turista je u gradu. Jiri je rekao da domaći tek navečer navale u grad, oni koji još nisu krenuli za Hrvatsku. To je bila šala naravno. Zatim me odveo u najpopularniju pivnicu. Nakon hodanja po vrućini pivo je bilo ono što nam je trebalo. Jiri mi je ispričao puno zanimljivih priča o pivarstvu u Češkoj, od samih početaka pa sve do moderne proizvodnje.
Slijedio je odlazak na večeru u obližnji restoran a onda smo išli u neki kafić, odnosno nije kafić nije ni gostiona nego onako nešto kao što bi kod nas bila glavna gradska kavana. Ali u kojoj se piju pive a ne kave. Puno mladih se počelo skupljati.
Mi smo sjedili za šankom a malo dalje od nas jedan momak koji je sjedio u separeu mahnuo je Jiriju a onda je ustao došao do nas. To je bio Pavel, nekad je bio pripravnik u Jirijevom odvjetničkom uredu. Jiri ga je ponudio pićem ali je Pavel rekao da već ima piće tamo sa curama. Tri lijepe djevojke su bile s njim u društvu a Jiri mu je rekao neka ih pozove da se priduže nama. Pavel im je samo mahnuo i cure su došle. Dobro sam ih odmjerio još dok su nam prilazile.
To su bile cure mojih godina, možda koju godinu starije. Prva mi je pružila ruku Veronika. Lijepa plavuša izrazito seksipilna. Druga cura je bila Miroslava. Na prvu mi je djelovala kao sponzoruša. Takvo nekakvo kurvinjsko lice, izbačene sise i kratke tanke hlačice ispod kojih su se ocrtavale crne tangice. Treća cura bila je Lenka. Niža od njih. Imala je ravnu dugu crnu kosu. Nevjerojatno lijepa u licu a njezina usta su djelovala zarazno kad bi pričala. Mršavija od dviju ostalih cura ali sve joj je bilo na svojem mjestu. Odmah me je podsjetila na tetku Vericu, bila je kao njena manja i mlađa verzija. Sve osim Miroslave bile su izuzetno komunikativne. Ugodno je bilo, oni jesu međusobno pričali na češkom. Dio sam razumio a ostatak mi mi Jiri preveo na Hrvatski a kad su se meni obraćali pričali bi na engleskom.
Popili smo nekoliko rundi piva i vrijeme je brzo prolazilo u tako ugodnom društvu. Jiri i Pavel su platili račune a Pavel je rekao da idemo u klub. Jiri se ispričao, rekao je da bi rado išao ali ne može jer sutra ujutro leti za London, još prije sam uspio razumjeti kad je govorio Pavelu da sutra neka firma prelazi u vlasništvo engleza a oni će nazočiti potpisivanju ugovora. Jiri je još dodao da meni ništa ne sprečava da odem sa njima. Dvoumio sam se malo. Dio mene je naravno htio u noćni provod ali drugi dio je ipak bio suzdržan jer sam prilično mlad, prvi puta bi bio sam u stranom gradu… Jiri je shvatio da se nećkam pa me ohrabrio rekavši da sam u dobrim rukama, pogledavši Pavela. Pitao me ako mi treba novaca i savjetovao mi da uzmem taxi kad se budem vraćao.
Očekujete li nastavak?