Mama je i dalje pričala, o tome kako uzima tablete, o tome kako te tablete djeluju, o liječenju…Dario ju je pomno slušao a meni su misli odlutale u prošlost i zamišljao sam šta je mame sve to radila kad bi se napila. Možda jednom saznam. Sada ne sigurno jer se očito otrijeznila i postala ozbiljna. Obukli smo se i izašli iz hotela.
Ja: -”Mama, Mate je platio sve tako da ne trebaš ništa.”
Mama: -”Pa kada, zašto?”
Ja: -”Pa sinoć, ne znam..”
Mama: -”Hm, moram ovih dana otići do njih da im se zahvalim. Dario reci im da ću navratiti i zahvali im se.”
Jedino je još naša Lada bila parkirana uz cestu. Sjeli smo u auto, upalila ju je iz prve i pun gas prema gradu.
Mislite li da su imali još ovakvih situacija?