Osvojila me je na prvi pogled, u hodniku škole. Bila je na zameni, ali – do dana današnjeg – ja je nisam zamenio drugom. Ostala je moja najveća ljubav.
Snežana. Vitka, smedja, kestenjastih očiju, zanosnih oblina, uvek u tesnim suknjama i crnim ili tamno smedjim najlonkama. Svakog dana u školi vrebao sam priliku da je vidim, a posle škole drkao i po tri puta na dan. U glavi sam pisao romane o nama – u krevetu, u zbornici … ma, svuda po gradu.
A onda sam završio osnovnu školu. Prvih godinu dana srednje škole sam je nosio u srcu, a onda mi je srce osvojila drugarica iz odeljenja sa kojom sam i izgubio nevinost. Snežana je ostala samo lepa uspomena. Barem je tada to tako izgledalo.