Kada su se moje oči pogledale sa njegovim, zakrvavljenim, odjednom me je obuzeo strah.
„Mene sram!? Ja sam pristojno obučen, a ti sa tim sisama, uhh…“
Ponovila je ta prostačina dok mu je pogled ponovo pao na moj dekolte. Delovao je nekako nadmoćan, brutalan, grub, ko da je hteo da me zgromi. Nisam smela više ni reč da pisnem. Okrenula sam se blago telom ka koleginicama da više tu mušku sirovinu ne bih gledala.
„Jesi okej, jel te maltletira taj pored?“ Upita najstarija koleginica.
„Pijan je, ne pridajem mu pažnju.“ Hrabro sam odgovorila i malo se osmehnula. Jedna od njih je nazdravila, da smo sve popile po par gutljaja.
„A sa mnom da se kucneš?“ Pravila sam se da ne čujem reči muške sirovine. Kada sam mislila da me se konačno okanuo, njegova ogromna šaka stisnula je moju golu butinu.
„Čuješ li šta te pitam!“ Uzela sam čašicu, kucnula sam se i rekla da me pusti.
„Kad se kuca, u oči se gleda!!!“ Odlučno mi je rekao i još jače stisnuo butinu pomerajući šaku na koleno gde sam bila jako osetljiva. Nisam znala šta ću, ali sam osetila odjednom kako su mi gaćice još više mokre. Pogledala sam se sa sirovinom, koji se telom još više pripio uz mene na klupi. Svojim debelim dupetom u farmerkama seo mi je na parče crne haljine. Nisam imala kud, imao je sigurno preko 100 kilograma. Osećala sam sve jače njegov odvratni miris tela i smrad iz usta od rakije.
„Mala, šta dižeš nogu ko kobila kad se slikaš!?“
„Bila sam u pravu da me je neko posmatrao, a niko drugi nego ova odvratna seljačka glava.“ Rekla sam u sebi. Zatim me je nazvao po imenu i prezimenu i dodao
„BAŠ SI TOP PIČKA, MLADA I RASNA.“ Nisam mogla da verujem da zna kako se zovem, u bradu sebi sam obrusila.
„Sram, sram vas bilo, seljačino.“ Otkopčao je dva dugmeta sa košulje koja mu je pucala, jer je imao debelu izraženu stomačinu. Zatim otpusti i kaiš, pa nagnu pivo iz flaše koje mu je konobar prethodno doneo.
„Kakva odrvatna njuška, joj šta da radim da ga se oslobodim.“
Otkucala sam dečku poruku i napisala da me hitno nazove. Napolju već je padao mrak, a koleginica kraj mene reče kako za manje od pola sata dolaze preostale i da ćemo se premesiti s njima da sedimo. Sirovina me je udarala i kačila njegovom butinom i kolenom o moje. Nisam se mrdala, uplašeno ćutala sam i molila Bogu da mi pomogne.
„Štikle su ti baš kurvinske.“ I opet me nazva po imenu. Rovario je ko vepar ispod stola i gledao mi gole noge. U momentu kad sam pogledala ka svojim nogama i štiklama, on je zadigao svoju košulju. Ogromna, debela, mesnata kurčina u poludignutom stavu, usmerena ka meni, znojava i dlakava. Skoro da sam mogla da osetim smrad njegove kurčine, skamenjeno progutala sam knedlu. Odmah sam pridigla pogled, ali istovremeno i napalila, osećala sam to po mokrim gaćicama.
„Koliki li mu je tek kad se digne skroz…“ Pomislila sam u sebi i odbijala da priznam da se uspaljujem. U tom trenutku dečko me je pozvao, da sam pokazala ka njemu i rekla.
„Dečko me zove, moram da izađem da se javim. Oslobodi mi haljinu.“
„Pusti dečka, on nam ne treba sada.“ Zajapuren, zakikotao se, a ja sam nekako uspela da se izvučem od njega. Ustala sam i opet osetila da me ko zna koliko njih gleda. S telefonom u rukama izašla sam iz odvratne, vruće šatretine. Gazeći na štiklama, krenula sam da se udaljavam i idem dalje od te buke. Napolju skoro da je bio mrkli mrak, a želeći što pre da se javim dečku nisam se osvrnula iza sebe. Ta sirovina me je sustigla i nabila o neku staru šupu. Okolo nikog nije bilo, udaljila sam se od šatre sigurno 100 metara.