U auto salonu bila je prodavačica, divna brineta zelenih očiju i raskošnog tijela. Iako je bila malo veće guze, bila je raj za oči, a tome je pridonosilo i njeno odijevanje. Čak bi joj i hostese na nekom auto showu pozavidjele.
Imao sam neku kramu od auta, već je napunio deset godina i napokon sam odlučio da ga promjenim, tj da kupim nešto novo. I tako sam obilazio salone tražeći nešto za sebe, totalno nesvjestan koliko se toga promjenilo u autoindustriji. Svi su imali ‘ono nešto najbolje’ što drugi nisu. Nisam se zaletavao u one skupe i ekskluzivne, jer sam kupovao glavom, a ne srcem. I tako sam došao u taj salon, japanskih vozila da malo preciziram, ali neću reklamirati.
I tamo je bila ona.. divna brineta zelenih očiju i raskošnog tijela. Iako je bila malo veće guze, bila je raj za oči, a tome je pridonosilo i njeno odijevanje. Čak bi joj i hostese na nekom auto showu pozavidjele. Ušao sam u salon i počeo se vrtiti oko vozila, a za oko mi je zapeo veliki crveni karavan. Bila je to ljubav na prvi pogled, pa sam sjeo unutra. Sve u koži, automatika, miris novog auta, te njen glas:
– Dobar dan! Ja sam Viktorija, kako Vam mogu pomoći?
– Dobar dan i Vama.. -pristojno sam pozdravio i ja, pa nastavio- Interesira me novo vozilo, pošto je moje već na izdisaju.. -nehajno sam mahnuo rukom prema parkingu vani, gdje je uz nova vozila sa i bez tablica, stajala i moja tamnoplava raga.
– Aha.. -rekla je refleksno pogledavši van, pa sam joj vidio lice iz profila, te se po drugi put zaljubio danas, a ona je nastavila ugodnim glasom- I da li ste šta našli da bi Vas interesiralo?
– Jesam.. ova ljepotica.. -rekao sam i pokazao na karavan iz kojeg sam upravo izašao, a ona se samo nasmješila.
– Dobro ste izabrali.. -rekla je i okrenula mi se bočno, te mi pokazala na svoj stol i nastavila- Dođite da sjednemo i da vidimo što Vas konkretno interesira.
I tako sam sad sjedio za stolom sa njom i pregledavali smo sve moguće opcije, te došli do teme financiranja, a tu sam samo rekao da taj dio nije nikakav problem.
Imao sam samo jedan zahtjev, a to je probna vožnja. Složila se, pa smo nakon petnaest minuta sjedili u istom onakvom karavanu, ali bijele boje. Čak je i motor i mjenjač bio isti onakav, jedino je razina opreme bila niža nego u onoj u salonu.
Napravili smo vožnju od dvadesetak kilometara razgovarajući o svemu kao da se poznajemo oadavno, pa sam saznao da je solo, što me iznenadilo, ali opet i ja sam bio solo, a bili smo podjednakih godina. I da, prešli smo na TI, nakon mojeg kračeg inzistiranja.
Nakon povratka u salon prešli smo na papirologiju, a onda je rekla da treba kapara, pa sam joj pružio karticu i rekao da nema problema. Cijena auta je bila pozamašna, ali još uvijek ispod razine onih razvikanih. Ja sam oduvijek cjenio kvalitetu, a ne blještavilo i kič. Razmjenili smo brojeve telefona, a ona mi je dala i vizitku, pa sam otišao kući ispračen njenim širokim smješkom.
Kasnije sam ju malo progooglao i našao njen profil na fejsu, te pregledao slike koje je imala tamo. Bilo je uglavnom slika sa vozilima, ali sam našao i par slika u kupaćem, te sam imao što vidjeti. Viktorija je bila pravi komad, sa lijepim sisama i lijepim tijelom, pa sam tu večer malo drkao na nju.
