No sada je za bilo kakvo premišljanje bilo kasno. Nakon otprilike pola sata vožnje došli smo na jedno seosko imanje, toliko sam uspjela vidjeti kroz mrežu i prednje staklo. Prije nego su me izveli iz kombija vezali su mi oči maramom.
Jedan od dvojice zaštitara uzeo je lanac i poveo me naprijed. Drugi me je pridržavao ispod ruke kako se ne bi spotakla jer nisam vidjela kuda hodam. Visoke pete mojih cipela zabijale su se u pošljunčano tlo i to mi je otežavalo hodanje. I dalje sam imala ruke vezane lisičinama na leđima. Stali smo i čula sam korake kako mi se približavaju. Znala sam da je to Milan. Prvo što je rekao bilo je:
– stigla je moja kuja, bravo! –
Uzeo je lanac od ogrlice koja mi se nalazila oko vrata i grubo me privukao k sebi. Prstima druge ruke čvrsto me stisnuo ispod brade i poljubio me u usta. Tijelom su mi prolazili trnci a uzbuđenje je raslo.
Povukao me je još malo naprijed i osjetila sam da sam stala na čvršću podlogu, vjerojatno beton ili asfalt. Pitala sam ga hoće li mi napokon odvezati oči i skinuti lsičine. Odgovorio je kako će sve biti u svoje vrijeme. Naredio mi je da kleknem.
Dok sam klečala raskopčao mi je košulju tek toliko da iz nje na vidjelo dana izbaci moje sise. Grudnjak nisam imala pa mu to nije bio problem. Prstima mi je počeo trljati bradavice koje su odmah počele bubriti. Stisako ih je i trljao sve jače i u jednom trenutku kriknula sam od boli. Pitala sam ga mora li biti tako grub. Odgovorio je kako me mora pošteno kazniti za moj bezobrazluk i drskost. Čula sam otvaranje zatvarača na Milanovim hlačama. Znala sam, mada nisam vidjela, da sad vadi svoj kurac. Bio mi je skroz blizu i lagano je drkao svoj kurac dodirujući me glavićem po usnama.
Pomogao mi je da ustanem i dovevši me na podest ispred velike stare drvene kuće skinuo mi je napokon povez s očiju.
Zadigao mi je suknju i svukao gaćice. Suknja mi je bila zadignuta toliko da se lijepo mogla vidjeti moja obrijana pička i guza. Osjetila sam miris paljevine i okrenuvši glavu u smjeru iz kojeg je dolazio miris gorućeg drveta tek tada primjetila da imamo publiku.
Dvadesetak metara od nas za stolom sjedila su četiri meni potpuno nepoznata muškarca. Nedaleko od njih nalazio se zidani roštilj u kojem je gorjela vatra. Zgrozila me činjenica da su oni sve ovo do sada promatrali. Zabezeknuto sam pogledala Milana. Nisam trebala ništa reći jer je odmah iz mog pogleda sve shvatio.
Milan se cinički nasmijao rekavši kako se nemam potrebe plašiti. Nitko od prisutnih me ne poznaje a nema opasnosti ni da me bilo kada i bilo gdje prepoznaju.
Naime oni su bili poslovni ljudi iz Švicarske. Milanovi poznanici i povremeni poslovni partneri. Nisu razumjeli hrvatski i Milan se s njima sporazumijevao na njemačkom jeziku. Kazao mi je kako im je obećao odvesti ih na roštilj a usput iskoristiti priliku i organizirati im jednu vruću predstavu sa mnom u glavnoj ulozi. Nisam znala što reći i kako se postaviti u ovoj delikatnoj situaciji. Najradije bi pobjegla ali već sam u ovoj igri otišla predaleko.
Rekla sam Milanu kako mi ne pada na pamet jebati se sa svima njima, ako to ima slučajno na umu. Rekao je ad ne brinem i kako su oni ovdje samo kao promatrači.
