Alfred je zajecao i čim je sestra strpala njegov glavić u svoja usta, zavukao je prste u njenu kosu i, uz urlik, prolio obilnu količinu sjemene tečnosti.
“Alfrede, daj mi sperme, daj je svojoj maloj sestri, daj mi je, oooh!”, jecala je poput davljenika.
Ponovo je bila na sedmom nebu, uzbuđena kao da je i sama doživjela orgazam. U magnovenju se zavalila na leđa i zavukla ruku u gaćice, trljajući svoj nabrekli klitoris. Zatim se uspravila, svukla majicu i otkopčala grudnjak, pa se počela dirati po grudima.
Njene nadošle, pune dojke sa nabreklim tamnoružičastim bradavicama, bile su pomalo neproporcionalne u odnosu na njen uzrast. Bila je nešto nižeg rasta, ali u malim bočicama se krije otrov.
Gledajući je kako se igra sama sa sobom, Alfred to više nije mogao podnijeti. “Jebemti!” U rastrojstvu, duboko je udahnuo i, na sestrino zaprepaštenje, počeo prazniti svoj mjehur.
Magdalina je zinula od šoka, tako da ju je mlaz zlatne tečnosti zapljusnuo po licu, pa skliznuo niz vrat. Djevojka je nijemo zurila, uz pokoji treptaj, dok su joj se niz poluotvorena usta cijedile pljuvačka, sperma i mokraća.
Zatim je podigla glavu poput kobre i svom bratu uputila jeziv pogled, strijeljajući ga svojim krupnim očima boje čokolade.
“Hoću još!”
Nije mogla da vjeruje vlastitim riječima. Zgađena samom sobom, a u isti mah savladana požudom, Magdalina je bila na ivici orgazma. Zavukla je ruku među noge i počela furiozno trljati svoje mokro i baršunasto međunožje.
Utom je opazila da su joj prsti krvavi; od silnog uzbuđenja dobila je menstruaciju. Kontrakcije materice su je dovele do ivice bezdana. Nije bilo povratka nazad. Klitoris joj je počeo pulsirati, a tijelo se grčiti.
Uhvatila je bratov mokri penis i strpala ga među svoje dojke. “Alfrede, tako te prokleto volim!”, jecala je vodnjikavih očiju.
“Nemoj stati!”, stenjao je brat dok je sestra snažno trljala njegov penis između svojih oblih dojki, nalik bijelim dinjama. “Preklinjem te, Magdalina. Nemoj. Jebeno. Stati!”
“Aaaaaah!!”, odjeknu gromoglasan urlik od zapadne ka istočnoj obali Sjedinjenih Američkih Dražava, preko Atlantika, pa sve do jedne evropske zemlje koja se uglibila između Jadranskog mora i Đerdapske klisure.
Da li je to bio san ili java? Ko zna.
Sljedećeg jutra sestra je ispratila brata na željezničku stanicu. Dok mu je mahala, suze su joj grunule iz očiju i potekle niz obraze. Ko zna kada će se vratiti njen vojnik – možda za nekoliko mjeseci, pola godine, nekoliko godina?
Nije važno. Ona će ga čekati, spremna da mu poda svoju nevinost, i da bude njegova kučka.