Bio sam u Lisabonu, solo putovanje. Mali hostel s tri sobe i zajedničkom kuhinjom. Ušao sam navečer umoran, znojan, gladan. U kuhinji je bila ona — u kratkoj majici, bez grudnjaka, s tetovažom iza uha. Australija, rekla je. Samo jedna noć u prolazu.
Jeli smo tjesteninu iz iste zdjele, pili crno vino iz plastičnih čaša. Ispričala mi je da voli spavati bez ičega i da mrzi vrata — “uvijek ih ostavljam odškrinuta”, rekla je, gledajući me ravno u oči.
Nisam očekivao ništa. Nisam planirao ništa. Samo sam otvorio vrata svoje sobe kasnije i… njezina su bila odškrinuta. Svjetlo ugašeno. Ušao sam bez riječi.
Ležala je na krevetu, gola. Nije se pokrila. Samo je rekla: “Zaključaš vrata, ili pustiš otvorena?”
Pustio sam otvorena.
Došao sam do nje, tijelo joj je bilo vrelo. Poljubio sam je najprije po trbuhu, onda po bedrima. Raširila ih je bez uputa, vlažna, spremna. Prsti joj u mojoj kosi, usmjeravala me instinktivno. Jezikom sam joj crtao krugove dok nije zadrhtala cijelim tijelom, tiho, ali sirovo.
Povukla me gore, nagnula se prema mom uhu i rekla: “Nemoj nježno.”
Ušao sam u nju naglo, duboko. Nije se bunila. Nokti su joj grebli po mojim leđima, a bokovi joj se dizali u susret svakom udarcu. Disali smo teško, tijela su se sudarala u ritmu koji nije imao kraj.
Okrenuo sam je na trbuh. Podiže kukove, a ja uđem ponovno, dublje. Udarci bedara, znoj koji kaplje, njezin uzdah svaki put kad je zakucam u madrac.
Osjetio sam kako se zateže, nokti su mi proparali rame, a tijelo joj se zgrčilo u orgazmu. Ja sam došao odmah nakon, grizući joj rame da ne vrištim.
Legli smo znojni, još zadihani. Nasmijala se.
“Ne znaš ni moje ime,” rekla je.
“Ne treba mi,” odgovorio sam.
Ujutro nije bilo ni nje, ni traga da je postojala.