«I kaj, baš ju je jebao..?», nije mogao suspregnuti smijeh.
«Da! Otključam, uđem, oni na kauču… Ma joj…»
«I onda…?»
«Ma nemam… Stvarno ne bi sad…»
«O joj, pa reci, jebote!»
«A šta, jahala ga je! Rekao mi je, ‘Šta si očekivala, njene su bolje ispale’#8217;», počela je histerično plakati.
«Hahahahahah! Nemreš belivit!», Krakić mlađi je uživao. Fahro je upravo dobio bodove u njegovim očima, a i napravio je mentalnu bilješku da mora i on poševiti tu Ivkošičku, inače, bivšu mis Zagreba, ako se dobro sjećao.
«…primio ju je za sise i pokazivao mi ih! Kad sam ga pitala kolke, rekao je da samo malo, a onda ide jebati ovu koja si je uvalila litru silikona, i to mi još pokazuje!!! Smijali su mi se dok je miješala na njemu!»
«Hahaha! Pa kak ćeš sad doma?! Oćeš da ja idem prvi pozvonit da vidim jesu svršili, ak te hoće natrag?»
Koliko god ovo bizarno zvučalo, njegova ponuda bila je vrlo velikodušna, i imala je smisla. Mora negdje prenoćiti, a biti će lakše ako neko drugi pita njenog dečka dal smije spavati u svom donedavnom krevetu ili si je u njega već za stalno naselio drugu. Sisatiju.
Kod Roka ne može, on živi u vili s roditeljima, a sigurno je neće voditi doma. Jedino rješenje upravo je ponudio.
«Nemam pojma…Ništa ti ne znam…»
«Oš se onda voziti?»
«Pa može… Gdje?»
«Idemo na autoput.»
U glavi su joj bile samo dvije riječi: Motel Plitvice. Bar će nekako ubit noć, sutra će razgovarat s prijateljicama, možda se neka nečeg sjeti, ali čisto je sumnjala.
Još je više podigla minicu, tako da joj se samostojeće čarape koje su se već skroz vidjele potpuno dođu do izražaja, i da on snimi i rub gaćica. Onaj kod pičkice.
Cesta je bila prazna, a noć turobna. Ni snijeg ni kiša ni led, a zima. Prljava zima. Prolazili su kroz industrijsku zonu grada. Stiskala je zube gledajući trgovačke centre u kojima, kako stvari stoje, više ne može kupiti ni tampone. Kada su joj stavljali lentu bila je sigurna da će se, i to vrlo skoro, udati za nekog ko je vlasnik jedne od tih zgradurina, ali vrijeme je prolazilo a ona je prelazila iz ruke u ruku muškaraca koji su je u podstanarsku garsonijeru koju je dijelila s još dvije cure, vračali s lažnim dizajnerskim torbicama i kojom spolnom boleštinom, i to je bilo jedino što će ikada dijeliti s njihovim ženama. Bankovne račune nikad.
Kad je počela raditi na lokalnoj televiziji kao hostesa zapazio ju je Fahro, mladi poduzetnik egzotičnog porijekla. Čak se i ta priča s njim izlizala prije no što je mislila. Jednom mu je predložila da bi mogli u Sloveniju što je brzo odbio. Kasnije je prisluškivala razgovor u kome se ispostavilo da je onaj Ferrari kojeg njen dečko vozi ukraden u Italiji, i da zato ne smije prelaziti granicu. Osim toga, on je imao zabranu ulaska u Europsku uniju. Preko svega toga je prešla, čak ju je na neki način i uzbuđivalo. Objasnila si je da pravi frajeri voze takve aute jer su sjebali sistem, a ne zato što nemaju novaca za novi, polovni, jebote ne ukraden Ferrari. Čak ni činjenica da joj za cijelo vrijeme veze Fahro zvan Ferrari nije kupio ništa osim tih sisica nije joj otvorila oči. Pa ni to što je i njena operacija besplatno sređena kod doktora kojeg je ovaj kamatario. Ipak se nadala da će je oženiti iako je on već u braku s djevojkom koju su mu roditelji za tu prigodu doveli iz rodnog sela u Makedoniji. Već je imao petoro djece i na pola živio kod njih, ali to nije ozbiljno shvaćala obzirom da ta njegova žena i nije govorila Hrvatski. Barem je tako čula. Tužno, ali ne kao ovo što joj se večeras desilo.
