Nakon teretane uvijek sam zadnji izlazio. Volim mir dok se presvlačim, bez buke i ljudi. Tog dana, već sam bio polugol kad sam čuo vrata. Pomislio sam da je netko zaboravio ručnik. Bila je to ona — trenerica s kojom sam povremeno razmijenio pogled, nikad riječ.
Nosila je uske tajice, mokra majica se lijepila za njezine grudi. Pogledala me ravno i rekla:
“Zaboravio si zatvoriti ormarić.”
Zatvorio sam ga bez riječi, a ona je ostala. Napetost je u sekundi eksplodirala.
Prišla mi je i pritisnula me uza zid svlačionice. Ruke su joj bile brze — spustila mi je donji dio trenirke i uzela me u ruku kao da to radi svaki dan. Nagnula se, liznula me od baze do vrha bez da me pogleda, samo osjećaj — gladna, vruća, bezobrazno sigurna.
“Ne pričaj,” šapnula je.
Okrenula se, spustila tajice i naslonila na ormariće. Guza joj savršena, već vlažna između bedara. Povukao sam je za bokove i bez oklijevanja ušao. Zastenjala je glasno, ali nije stala. Ritam je bio grub, mokar, sve se odbijalo od metala ormarića.
Držao sam je čvrsto dok su udarci bedara odzvanjali u praznoj prostoriji. Njezina ruka između nogu, masirala si je klitoris dok sam ulazio sve jače, sve dublje.
“Daj mi još,” rekla je. I dao sam.
Osjetio sam kako se trese, dok su joj noge počele popuštati. I ja sam bio na rubu, zabio sam lice u njezin vrat dok sam svršavao, stisnut uz nju, dok se cijelo tijelo grčilo.
Nakon toga obukla se bez riječi.