Smiri se i ujko i izadje iz nje. Pusti je par sekundi i onda se mama uspravi i kleknu na krevet.
„Ajoooj što je bilo dobro. Uh hvala ti za ovo.“ I onda leže na ledja. I raširi noge.
Očigledno neka njihova rutina odavno. Ujko pridje i ubaci to koplje ponovo u maminu pičku.
Mama je sama širila noge da bi on jebo što bolje. Uhvatila je svoje teške sise i držala ih u rukama da ne ljuljaju. Ujko spusti glavu na njih i poče da ih liže i sisa. Mama je spojila obe da mu bude lakše da ih ima u ustima.
„Mmmmm…“ Ispuštao je ujko zvukove dok je lapao po maminim sisama i bradavicama.
I mama je uživala u tome.
„Jesu li istog ukusa kao nekada.“ Pitala ga je mama sa pola glasa.
„Još ukusnije su sejo. Sa godinama si i ti lepša, pa i one.“ Hvalio je ujko te sise i služio se sa uživanjem.
Nije usporavao ujko oranje po njenoj pički dok je jeo te sise i mumlao nešto.
Ubrza ujko, pa sam skontao da će i on da svrši brzo. Koliko voli te sise, verovatno će ponim i da završi.
Podigao je glavu i krenuo da dahće i da diše kroz nos glasno. Mama ga je gledala i sa uživanjem čekala.
„I ja ću, i ja ćuuuu. Aaaaa. Ajde bato, ajmooo.“ Ujko nije menjao ritam i baš je jako jebo moju mamu.
„Jooooj…. aaaah… Napuni me, kao nekada. Uhhhh napuni me…“ Opa, znači u nju će.
Ujko se propnu još dva tri puta i onda i on poče da stenje i da vrti glavom levo desno. Punio je moju mamu bez stajanja. Još jače je jebo dok je svršavao.
Mama nije imala glasa uopšte. Držala je svoje velike sise i otvorenih usta gledala u njega u bunilu.
On je ubaciovao i dalje tu kurčinu i punio je do kraja. Trajalo je njihovo svršavanje dugo. Bez glasa, samo dahtanje i stenjanje. Izvuče ga konačno iz nje i nasloni na njenu čupavicu da se iskaplje skroz. Oboje su gledali kao još pomalo izlazi iz njegovog glavića.
A iz mamine pičke je krenulo da curi po krevetu. I to baš obilno. Nije moglo da stane sve u nju. Ko zna koliko je ujko imao u sebi i od kada li čuva puna jaja za ovo.
Poljubili su se još jednom i ja videh da će da ustaju iz kreveta. Izadjoh polako i vratih se na prizemlje. Izašao sam ispred kuće i ostao pored kola nekih 15-ak minuta. Onda sam se sredio i krenuo.
Dodjoh do vrata i otvorih jako da se čuje.
„Gde ste narode. Ima li koga?“ Viknuh. Čujem gore neko komešanje i mamin glas.
„Evo za minut silazim, samo da pustim mašinu za veš.“ E baš je to u pitanju pomislih.
Prvo sidje ujko. Pozdravismo se kako i treba, kako i uvek radimo.
„Gde si ujkino?“
„Evo ga ja ujko. Ti? Jesi li mi dobar?“ Pitah
„Jesam, kako nisam. Nešto pomagao mami gore oko struje. Sad će ona. Hožeš kafu.“
„Može vala ujko na brzaka, smao sam u prolazu.“ Eto i mame.
Obučena, sredjena, ali i u licu crvena.
Zagrli me i poljubi veselo.
Popih kafu sa njima i reših da krenem.
„Zar već ideš, pa mogao si malo da sediš?“
„Ma jok mama. Opušteno. Samo da te vidim na kratko. Bitno mi je da si dobro. Gledamo se uskoro. Uživajte vas dvoje.“ Rekoh i krenuh.
Ja dvosmisleno, a oni ne kapiraju. Neka ih. Nikome ne smetaju.
Mami lepo i mirna je. A ujko to radi kako treba. Makar će oboje da ćute, meni briga manje.