Konobarica iz Austrije, 32 godine: Samo da znaš.. nisam laka ženska, ali volim se jebati… Vozač sam kamiona i na cesti provodim 300 dana godišnje, a kako radim na međunarodnim linijama s vremenom sam upoznao skoro sve kafiće, restorane, stajališta i sumnjive čumeze na europskim cestama. Iako sam u braku, ženu skoro i ne vidim, a kad se i vidimo ne izlazimo iz kreveta, barem nismo dok klinci nisu odrasli, a sada ne možemo ništa od njih. Tako mi se dešavalo da budem po par mjeseci suha kurca. Ali me spašavala činjenica da poznajem situaciju po europskim stajalištima.
Međutim dogodilo se da dobijem ono šta tražim, ali ne od noćnih dama sumnjiva morala, već od jedne konobarice u Austriji. Znao sam ju od prije, radila je u Landzeitu blizu Salzburga, Rumunjka, mala i slatka velikih očiju i sisa koje su se isticale u onim njihovim dindrlicama. Duga crna kosa je bila svezana u neku pletenicu oko glave. Imala je 32 godine, zvala se Sonia i vidio sam da ne nosi prsten na ruci, pa sam pretpostavio da možda i nije udana. Svaki put kad bih stao znali bi porazgovarati. Znala je dosta o hrvatskoj, jer je dolazila kod nas na more, par puta na Zrće, a poslije je dolazila na Cres. Sviđalo joj se kod nas, a na moju primjedbu kako je bilo na Zrću samo se tajanstveno osmjehnula, pa napomenula:
– Nije te briga, ali.. . mogla bih ti pokazati kako sam izgeldala tada.. -zatim se vratila natrag za kasu uputivši mi smješak dok sam ja gledao za njenim bokovima kako se njišu.
Razmišljao sam o tome dok sam se vozio za Stuttgart u mercedesovu tvornicu da iskrcam neke plastične djelove za vozila, a onda otišao za Mainz da ukrcam robu za Hrvatsku. Bio sam kod Munchena kad je počeo snijeg i padao je sve jače i jače. Informacija je bila da je autocesta A1 kroz Austriju zatvorena, pa sam se želio dočepati Landzeita iza Salzburga, jer se ondje moglo prespavati, pojesti nešto toplo i najbitnije od svega, otuširati.
Čim sam se dokopao odmorišta, parkirao sam, a snijega je već bilo tridesetak centimetara i nije imao namjeru stati. Odmah sam se javio svojima u centralu i rekao im za situaciju, ali su oni već znali za to, pošto je još jedan kolega zapeo kod Graza na putu za Njemačku. Ugasio sam kamion, pokupio stvari i otišao po sniježnoj mećavi do Landzeita.
Na recepciji sam uzeo sobu, platio unaprijed i otišao u restoran nešto pojesti. Vani je već bio mrak i ja sam uzeo što sam mislio pojesti, te krenuo na blagajnu, a tamo je bila Sonia. Pozdravila me sa širokim smješkom dok je meni pogled padao na njeno bujno poprsje. malo smo prokomentirali vrijeme koje nikoga u Austriji izgleda nije zabrinjavalo, pa ni cestariju, iako sam vidio neke pokušaje ralica da prođu po parkiralištu. Sjeo sam za stol, a nije baš bilo previše gostiju, pa sam u miru jeo kad se kraj mene stvorila Sonia sa dvije šalice kave. Nasmješila mi se i rekla:
– Milsila sam da bi ti prijalo malo tople kave, kao i meni.
– Hvala ti, baš će mi prijati.. -rekao sam i namignuo joj, a ona se zacrvenila i nasmješila.
