Zaboravimo da smo mama i sin

Robert je bio mišićavi osamnaestogodišnjak. Počeli su ljetni praznici, obitelj zbog ‘poslovnih obaveza’ roditelja ne ide nigdje. On nema love da ode sam s prijateljima. Grad je prazan i vrijeme provodi doma s mamom.

Jadranka je žena prave majčinske ljepote. Iznimno visoka sa svojih skoro 183 centimetra, dugih, mliječno bijelih nogu i velikih sisa u obliku banana. Mali se nije jednom uhvatio u razmišljanjima kako bi bilo pojebati mamicu. Barem tri puta dnevno zamišljao je da joj prebacuje noge na ramena i zabija debelu kurčinu u mokru pičku. Očajnički joj se htio isprazniti u nju, uvijek drkajući na mamine jajne stanice koje bi ga tamo čekale spremne za oplodnju.

Što je najbolje, ovo uopće nije bila tajna; Jadranka je znala koliko je sin želi. Bilo joj je to jasno po njegovim pogledima. Nije se zbog toga uzrujavala kao što bi to možda neka druga žena. Na kraju krajeva, laskalo joj je što je zanimljiva super zgodnom klincu, jedino se tu nije dalo ništa konkretnoga napraviti obzirom da joj je to bio sin i da je u krajnjem slučaju, već dvadeset godina u sretnom braku sa njegovim ocem, Petrom Konjušićem.
Kad bi ulovila sina kako pohotno zijeva u nju samo bi odmahnula rukom svjesna da će ga to uskoro popustiti.

Robert se spustio na doručak odjeven samo u bokserice. Stara je stajala kraj špareta u gaćama, grudnjaku i šlapama na visoke pete. Znala je već jutarnji igrokaz; krenuli bi koraci s prvog kata, onda bi je sin ugledao i zastao, a ona, kao nije bila svjesna da je gleda, namjerno se naginjala raširenih nogu i isprčene guzice tako da joj se fino vidjela pičkica uvučena u gaće, ili velike sise jedva sapete u prozirnim grudnjacima.
Onda bi ga pozdravila skroz nedužnim glasom.
«Jutro mama», obično je mrzovoljno uzvraćao.
Odgegao bi se do nje i zagrlio je odostraga. Osjetila je veliku sinovu kvrgu kako joj se usijeca u brazdu na guzi i osmjehnula se. Bilo joj je jasno koliko je dečko veći od svog oca.
«Si dobro spavao?»
«Aha…Jebote, ni ne sjećam se. Tata je otišo?», pitao je kroz zijevanje.
«Je. Prije pet minuta. Trebaš ga?» Pravila se luda. Dobro je znala zašto ga to zanima.
Robert se sasvim drugačije ponašao kada oca nije bilo kući. Nemjerivo je bio ‘fizičkiji’ sa mamom, a  nju to nije smetalo. Inače je bila opuštena osoba,  pa nije previše ozbiljno shvaćala ni bilo što u vezi tinejdžera, a vjerovala je sinu da ma kako napaljen bio sasvim sigurno neće pokušati ništa protiv njene volje.
Još ju je jednom snažno zagrlio, ovog puta tako jako da mu je dignuti glavić ušao u njenu pukotinu, a s prednje strane joj je prelazio dlanom po ravnom trbuhu, opasno blizu rubova obješenih sisetina.

«Mama…volim te.»
Jadranka je prošla noktima kroz sinovu gustu kosu, potpuno smirena i zadovoljna kao mačka u rukama mladog, mišićavog mužjaka.
«Ma znam, ribica, i ja tebe volim…puno više nego što bi ti to uopće povjerovao…»
«Ma da, al ja tebe mama zbilja…»
Jadranka se okrenula i stavila mu prst na usta,
«PSSSSST! Znam, ljubavi. Ne moraš mi ništa objašnjavati. Jasno mi je kroz kaj prolaziš…»
«Zbilja?»
«Da, naravno! Ful je normalno za dečke tvoje dobi da vole mamice na taj način i da su ljubomorni na očeve jer nas imaju.»
«A, valjda…Kad znam kolko hoćeš tu bebu…i…»
Nakon kraće pauze mama je primila ruke svog jedinca i pogledala ga u oči.
«I onda si ljubomoran jer pokušavam zanijeti s njim a ne s tobom?», pažljivo ga je pitala.
«Isuse… znam koliko je to glupo…», Robert se sramio. Kad se o tome razgovara zvuči još jadnije nego što je.
«Ma šta bi bilo glupo… osjećaš što osjećaš… Tata i ja pokušavamo dobiti bebaća već sedam godina, i ništa…»
«Zašto? Mislim zašto vam ne ide?»
«Ah gle, doktorica kaže da je sa mnom sve u redu, još imam i ciklus i sve, ali tvoj otac…jednostavno me više nije u stanju oploditi», tiho je dovršila.
Robertove oči su bljesnule.

Please wait...

Imamo još za tebe...

Možda Vam se sviđaju i ove
1 Komentar
  1. Eldin komentira

    Jesi li joj napravio dijete

Komentiraj