E sad Saša je mogao biti muškarac ali i žena. Nijje sad u tim porukama bilo nečega posebnoga. Dogovori za odlazak u kupovinu ili na kavu. Kasnije sam shvatio da su to bile u stvari šifre. Mama je bila oprezna pa je čak i prilikom slanja tih poruka nastojala da te poruke, ukoliko ih netko vidi, ništa ne posumnja. Vjerojatno ni ja ne bi nešto posebno sumnjao da se jednog dana dok je bila u kuhinji i stavljala suđe u perilicu nije oglasio mobitel. Tri kratka ali iritirajuća tona bili su znak da joj je stigao SMS. Uzela je mobitel u ruku i nije primjetila da je pozorno promatram.
Pročitala je poruku i nasmiješila se a potom ga odložila na stol. Inače mana joj je bila što nije odmah brisala primljene poruke ali valjda je mislila kako za to nema potrebe jer nikada nitko od nas nije zavirivao u mobitel onoga drugog. Obrisala je ruke kuhinjskom krpom pa potom otišla do toaleta. Iskoristio sam priliku i odmah pogledao poruku koja je maloprije stigla.
Pisalo je: “Sviđa mi se tvoja tetovaža i jedva čekam da je ponovo vidim”. kakva sad tetovaža? Znao sam da mama nema nikakve tetovaže.
E sad sam postao još znatiželjniji. I sutradan sam došao u priliku da uzmem njezin mobitel i zavirim u njega. Međutim sad su sve poruke bile izbrisane pa i ona od jučer u kojoj se spominje tetovaža. Tada sam donio odluku da joj pregledam laptop i to je bio pun pogodak.
Bila je subota kasno poslije podne. Došao sam kući i mame nije bilo. To je bila prilika da krenem izvršiti svoj naum. Prilično lako sam otvorio bravicu na ladici stola. Nastojao sam da ne mičem stvari na stolu kao i to da ladica ostane ista kakva je bila. Upalio sam laptop i počeo s pregledavanjem. Bilo je unutra svega. Njene pjesme, neke pričice, kopije nekih tekstova s raznih portala… A onda sam pronašao nešto što bi moglo biti neka vrsta ljubavnog pisma. Sjetio sam se kako mama ima naviku i običaj da kada piše neki dulji e-mail to prvo napiše u worldu pa pročita nekoliko puta i napravi određene preinake te nakon toga to iskopira i stavi u mail pa pošalje. Taj tekst sam po sebi jest mogao biti ljubavno pismo ali mogao je biti i tko zna što drugo.
Ni sam ne znam kako mi je to palo na pamet ali sjetio sam se da s unutarnje strane u ormariću na zidu iznad radnog stola ima zalijepljenih barem desetak listova papira na kojima se nalaze razne bilješke koje je mama tu stavljala.
Otvorio sam vrata ormarića i bilo je tu svakavih bilješki i natuknica. Jedna mi je zapela za oko a glasila je: emazgb500xvioro. Pretpostavio sam da bi to mogla biti lozinka njenog e-maila. I bila je.
Otvorio sam njezn mail i počeo čitati. U primljenim porukama koje je naknadno spremila u skice nalazile su se poruke od Saše. Shvatio sam da ima još jedan e-mail račun preko kojeg se dopisuje s njim. No i iz sadržaja tih unutra postojećih poruka shvatio sam je taj stanoviti Saša mamin ljubavnik. U zasebnoj mapi koju je mama naslovila: “moj-dnevnik” nalazile su se priče koje su u stvari bili opisi seksualnih odnosa sa Sašom.
Mama je sve uredno bilježila i vrlo eksplicitno opisivala seks s mlađahnim ljubavnikom. Naime shvatio sam da taj Saša ima godina otprilike kao i ja. Npr. jedna od bilješki koja je objasnila onu tetovažu je glasila:
